hrvatski

Nasljednički zahtjev - nasljednička tužba (posebno o odnosu prema vlasničkom zahtjevu - vlasničkoj tužbi)

U sustavu nasljeđivanja urudžbom, kakav se na našim prostorima primjenjivao temeljem odredbi/pravnih pravila OGZ-a, utvrđenje suda s osnova subjektivnog nasljednog prava bilo je od prejudicijelnog značaja za donošenje odluke o uručenju ostavine. Po provedenom postupku sud je donosio odluku o uručenju ostavina (urudžbenicu, kao modus stjecanja ostavine) onoj osobi za koju je utvrdio da ima subjektivno nasljedno pravo, tj. da je nasljednik. Tako je u ovom sustavu uvijek bio usklađen pravni i faktični položaj nasljednika. Međutim, dolazilo je do neusklađenosti nasljednog prava, s jedne, te pravnog i faktičkog položaja nasljednika, s druge strane, što se zaštitom pred nadležnim sudom moglo usklađivati tužbom o nasljedstvu. U sustavu nasljeđivanja ipso iure, kakav je prihvaćen u našem suvremenom pravu, nasljednik odmah (izvan okolnosti kada je upravljanje imovine povjereno skrbniku ostavine) zauzima onaj položaj u pravnim odnosima koji mu pripada na temelju nasljednog prava. Tako u našem suvremenom pravu uvijek postoji usklađenost stečenog i pravnog položaja nasljednika, s jedne, s faktičnim položajem nasljednika, s druge strane, što se zaštitom pred nadležnim sudom usklađuje nasljedničkom tužbom. S druge strane, iako je riječ o različitom pravnom temelju, u sudskoj praksi, nasljednička tužba često konkurira postavljenim singularnim tužbama, prije svega tužbi za zaštitu prava vlasništva. Upravo polazeći od iznesenih razlika u nasljednopravnom uređenju kakvog smo imali prije u odnosu na ono koje imamo u našem suvremenom pravu, te posebno u potrebi razlikovanja nasljedničke tužbe u odnosu na tužbu za zaštitu prava vlasništva, autori u ovom radu vrše raščlambu instituta nasljedničkog zahtjeva – nasljedničke tužbe kroz iznesene dvojbe, kako u pravnoj doktrini, tako i u sudskoj praksi.

nasljedno pravo, nasljednička tužba, pravo vlasništva, vlasnička zaštita

Koautorica Kačer se tada prezivala Ivančić-Kačer.