hrvatski

Tko (ne) voli matematiku?

Posljednjih stotinjak godina matematika se smatra najvažnijim nastavnim predmetom u školi (Bishop, Hart, Lerman, & Nunes, 1993). Kako su moderna društva povećavala tehnološki razvoj, tako se povećavao i naglasak na unaprjeđivanje poučavanja matematike. Velik broj istraživanja pokazao je da djeca uče bolje ako ih sadržaj poučavanja zanima i ako su mu spoznali važnost. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati mišljenja učenika osnovne škole o matematici. U istraživanju je sudjelovalo 436 učenika od 2. do 8. razreda jedne zagrebačke osnovne škole. Učenici su ispunjavali anketni upitnik kojim su procjenjivali koliko se slažu s ponuđenim tvrdnjama. Tvrdnje su se odnosile na identificiranje važnosti matematike u svakodnevnom životu, ustrajnost u rješavanju matematičkih zadataka, podršku koju učenici imaju od roditelja i učitelja, pisanje domaćih zadaća i samopouzdanje učenika. Prikupljeni su demografski podaci o ispitanicima: podaci o dobi, spolu, akademskom uspjehu, uključenosti u dodatnu ili dopunsku nastavu. Rezultati istraživanja pokazali su da postoje statistički značajne razlike među učenicima s obzirom na dob i akademska postignuća. Učenici razredne nastave pozitivnije procjenjuju sve tvrdnje nego učenici predmetne nastave te se učenici koji su imali zaključnu ocjenu odličan razlikuju od ostalih učenika. Isto tako, učenici koji su uključeni u dodatnu nastavu više vole matematiku od ostalih učenika. Najveće uvjerenje da se mogu popraviti u matematici pokazuju učenici razredne nastave dok učenici predmetne nastave češće prepisuju domaće zadaće od drugih. Nema statistički značajnih razlika u procjeni važnosti matematike: i učenici razredne kao i učenici predmetne nastave slažu se da je matematika važan predmet koji će im trebati kasnije u životu.

matematika, učenici, osnovna škola, upornost, razumijevanje, domaće zadaće, važnost matematike, dob, spol, uspjeh u matematici

nije evidentirano