hrvatski

Opsjednutost znanjem i pitanje uporišta

Znanje kao „spoznaja“ i znanje kao „reklama“ nalaze se u opoziciji. Riječ je o dekonstrukciji filozofije koja je nasljeđe Prosvjetiteljstva, a ono više nema smisla nikome, ili rijetkima. Psihoza povijesti koju raskrinkava postmoderna je u tome što se vrtimo se u loopu znanja jer ono daje vidljive rezultate, a ne zato što je zaista znanje. Na primjer, kada je riječ o brendiranju, metodološki pristup znanju može iskoristiti opće mjesto koje zauzima knjiga No Logo Naomi Klein. S druge strane možemo postaviti sljedeće pitanje: Je li ovakvo kritičko promišljanje put do znanja u prosvjetiteljskom smislu, ili je znanje „logo“, reklama kojom se raspiruje „žudnja“? Ovim dvojakim pristupom ilustrira se učinak fikcionalnosti teksta u smislu „priče“. Naime, kada se koristite obilježja (post)modernih proznih postupaka, fikcionalnost teksta obilježena je protutežom akademičarskog pristupa: dok jedan mogući pristup zadržava poziciju trećeg lica koje nešto zna (teza), drugi pak koristi postmoderni postupak odbacivanja znanja (anti-teza). Kako bi se ilustrirala „fluidnost“ teksta, odaberimo pristup subjektivno, odnosno čitajmo teksta kao što bismo slušali audio-zapis u mp3 formatu. Uporište tako postaje pitanje odabira. No, iako se načelno ne bježi od fragmentarnosti kao prakse, naposljetku se zauzima pozicija da kritičko promišljanje kao princip i teorijsko uporište ima smisla, bez obzira što se dogodila postmoderna.

Brendianje ; postmoderna , mp3 tekst ; reklame ; knowledge

nije evidentirano