hrvatski

Razlike između pripadnika interventne i specijalne policije u morfološkim i motoričkim obilježjima i u uspješnosti gađanja vatrenim oružjem

Istraživanje je provedeno s policijskim službenicima interventne i specijalne policije s ciljem utvrđivanja razlika između pripadnika interventne i pripadnika specijalne policije u antropometrijskim obilježjima, motoričkim sposobnostima te u uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Uzorak ispitanika sastojao se od 160 policijskih službenika: 80 policijskih službenika interventne policije i 80 policijskih službenika specijalne policije. Osnovni je cilj rada postignut primjenom matematičko- statističkih postupaka kojima se utvrdilo da postoji statistički značajna razlika između pripadnika interventne i pripadnika specijalne policije u antropometrijskim obilježjima, motoričkim sposobnostima te u uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Jedan od najvažnijih rezultata rada jest statistički značajna razlika između pripadnika interventne i specijalne policije u GAĐ 3, tj. gađanju pod opterećenjem, gdje je zadano da ispitanici prije gađanja izvedu određeni motorički zadatak (20 ponavljanja „marinaca"). Temeljem rezultata ANOVE / MANOVE možemo potvrditi treću hipotezu, H3: da se policijski službenici razlikuju u uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Policijski službenici specijalne policije su ostvarenim rezultatima potvrdili svoju bolju pripremljenost za obavljanje iznimno kompleksnih zadaća u izrazito stresnim uvjetima. Rezultati višestruke regresijske analize sugeriraju da je rezultat uspješnosti gađanja vatrenim oružjem pod opterećenjem (“marinci”) statistički značajno definiran varijablom brzo trčanje na 20 metara (TRČ 20), s koeficijentom .30, rezultatom u testu za procjenu eksplozivne snage tipa sprinta te nekim drugim prediktorskim varijablama s manjim parcijalnim udjelom. Dobiveni rezultat objašnjava se činjenicom da je eksplozivna snaga jedna od odrednica uspješnosti u svim aktivnostima koje karakterizira iskazivanje maksimalne sile u što kraćoj jedinici vremena. Dobro izbalansirana specijalistička obuka uz realistične taktike postupanja više kompleksnosti može smanjiti broj incidenata koji mogu eskalirati i do razine pucnjave. Policijski službenici trebaju biti dobro osposobljeni, trenirani, kako bi bili sposobni prepoznati faktore koji djeluju na njihovu izvedbu, odabrati najprikladnije taktike i tehnike postupanja te odlučiti koje tehnike i taktike uporabe vatrenog oružje povećavaju njihovu situacijsku učinkovitost i sigurnost. Sve prepoznato treba trenirati, uvježbavati kroz integralni trening dok radnje ne postanu prirodne i refleksne. Policijski službenici interventne i specijalne policije trebaju posjedovati najvišu ostvarivu razinu poželjnih morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti te uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Obje skupine trebaju neprekidno trenirati kako bi njihovi pripadnici bili u dobroj tjelesnoj formi u svakom trenutku, gotovo kao i sportaši, ali uz dodatne specifične programe situacijskog postupanja koji u njima trebaju potaknuti razvoj najviših razina adaptacijskih sposobnosti i sigurnog djelovanja. Na današnjem stupnju razvoja policijskih znanosti i policijske prakse postupak dijagnosticiranja antropometrijskih karakteristika, motoričkih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti i uspješnosti gađanja vatrenim oružjem pomaže nam da uspješnije upravljamo razvojem policijske treniranosti, situacijske učinkovitosti i uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Najvažnije je znati od kojih se sposobnosti, osobina i policijskih znanja sastoji kvalitetno policijsko postupanje, kao i koji testovi, mjerni instrumenti, mogu dati najkvalitetnije informacije o razini potrebitih antropometrijskih karakteristika, motoričkih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti i uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Stoga su u radu prezentirani standardi i normativi mjernih instrumenata koji mogu pomoći u definiranju standarda pripremljenosti policijskih službenika uopće, utemeljeni na najnovijim znanstvenim spoznajama. U radu su prikazani standardi i normativi (intervali) bazičnih i specifičnih antropometrijskih karakteristika, bazičnih i specifičnih motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te uspješnosti gađanja vatrenim oružjem. Ti standardi i normativi interventne i specijalne policije mogu poslužiti instruktorima specijalističke obuke, zaposlenicima u Ministarstvu unutrašnjih poslova za usporedbu rezultata koje su dobili mjerenjem svojih policijskih službenika s rezultatima koje su postigli pripadnici interventne i specijalne policije. Na osnovi prezentiranih standarda i normativa (intervala) instruktori specijalističke obuke u svome radu, kao i njihovi rukovoditelji, mogu objektivnije usmjeravati specijalističku obuku policijskih službenika osobito u smjeru unaprjeđenja onih karakteristika, dimenzija u kojima pojedini policijski službenici značajno odstupaju od rezultata “modela” pripadnika interventne i specijalne policije koji određuju razinu situacijske efikasnosti policijskih službenika. Standardi i normativi primjenjuju se u dijagnostici početnih, tranzitivnih i finalnih stanja, a služe i kao putokaz za oblikovanje trenažnog procesa, osobito za policijske službenike koji odstupaju od predloženih standarda i normativa, kao i za one policijske službenike koji streme ka najvišoj razini situacijske učinkovitosti.

trening policijskih službenika ; morfološke karakteristike i motoričke sposobnosti pripadnika interventne i specijalne policije ; preciznost gađanja ; gađanje vatrenim oružjem nakon opterećenja ; specijalistička obuka ; integralni trening

nije evidentirano