hrvatski

Anatolij Kudrjavcev o književnom Splitu: metafora "vječnoga Splita" i neoromantizam metaknjiževne imaginacije

U radu se opisuje odnos književnosti i historiografije s obzirom na književnoteorijsku podlogu kojom se Anatolij Kudrjavcev služio u knjizi Vječni Split i korpus književnih tekstova koji je izabrao za interpretaciju. Autorovo tumačenje odnosa pripovjedne fikcije i historiografije potiče na dodatna objašnjenja, utoliko što je dosljedno u ključu metaknjiževnoga diskursa. Iznosi se tumačenje kako se to odrazilo na njegov opis konkretna kronotopa. Na osnovi književnih tekstova uspoređuje ga se sa statusom te teme danas. Nastoji se odgovoriti na pitanje je li književnost o Splitu, u analizi Kudrjavceva, fikcija o gradu kakav nikad nije bio, primjer pripovjedne utopije koja, aristotelovski, ni ne treba biti istinita jer je dovoljno već to da je vjerojatna.

Anatolij Kudrjavcev, Vječni Split, spalatinistika, književna povijest Splita

nije evidentirano