hrvatski

Narativizacija motiva Jaše Dubrovčanina u hrvatskoj kulturi – tri autorska pristupa

U radu se razmatra tretman koji motiv/lik Jaše Dalmatina, odnosno Jaše Dubrovčanina, ima u trima hrvatskim pripovjednim diskursima – u znanstvenoj studiji Melek "Jaša Dubrovčanin" u Indiji god. 1480.-1528. i njegovi prethodnici u Islamu prije deset stoljeća (1925) Vladimira Mažuranića, romanu Jaša Dalmatin: potkralj Gudžerata (1937) Ivane Brlić-Mažuranić te romanu Alikvot (2014) Jasne Horvat. U sva tri teksta život i sudbina Jaše Dubrovčanina funkcioniraju kao semantičko uporište, pri čemu autorski pristupi Vladimira Mažuranića, Ivane-Brlić Mažuranić i Jasne Horvat ne prezentiraju samo dijakronijski različite poglede nego i vrstovnu i poetičku raznorodnost. Pri tome je osobito zanimljiva činjenica poetičkog odnosa prema tekstu-prethodniku gdje u nizu Mažuranić – Brlić-Mažuranić – Horvat, kod potonjih dviju članica trijade, ujedno pratimo i autopoetičku i metatekstualnu svijest o tekstovima prethodnicima. Rad se stoga usmjerava na lociranje i istraživanje intertekstualnih poveznica među navedenim autorskim diskursima te načine na koje novi(ji) tekst stupa u autorski dijalog s tekstom ili tekstovima prethodnicima diseminirajući centralni motiv Jaše Dubrovčanina u novom književnom kontekstu.

diseminacija, Ivana Brlić-Mažuranić, Jasna Horvat, Jaša Dubrovčanin, Vladimir Mažuranić

nije evidentirano