hrvatski

Utjecaj terapijskog dodira na bespomoćnost u palijativnoj skrbi

Uvod:Terapijski dodir je znanstveno priznata metoda kao oblik neinvazivne tehnike suosjećajne transpersonalne skrbi, koja stavlja naglasak na poimanje čovjeka kao cjelovite osobe. Njegova se uloga očituje u empatijskoj naklonosti za palijativne bolesnike u stanju bespomoćnosti, koja se ogleda u nemogućnosti nošenja s dijagnozom neizlječive bolesti i njezinim ishodom. Postupci: Pretraživana je literatura dostupna u znanstvenim bazama podataka i s drugih dostupnih znanstvenih platformi, otvorenih online baza te knjiga prikladne tematike. Vrijeme publiciranja znanstvenih radova kreće se u razdoblju od 5 do 10 godina. Prikaz teme:Implementaciji terapijskog dodira na području sestrinstva, pridonijela je teoretičarka sestrinstva Martha Elizabeth Rogers. U okviru holističkog pristupa zdravstvene njegepokušava pružiti učinkovite intervencije, primjenom terapijskog dodira, sa svrhom ublažavanja stresa proizašlog iz interakcije između otvorenih sustava bolesnika i njegovog okruženja.Razumijevanje teorije omogućuje stvaranje maksimalnog zdravstvenog potencijala bolesnika, kroz smislen kraj njegovog života uz nazočnost medicinske sestre, osjećaj prihvaćenosti i poštovanje dostojanstvenog umiranja. Ovaj relacijski pristup korelira s etikom vrlina medicinskih sestara te promovira personalistički pristup antropološke medicine uz holističku transcendenciju palijativne skrbi kroz bio- psiho-socijalni i duhovni model integralne sestrinske skrbi. Zaključak:Terapijski se dodir kao oblik neverbalne komunikacije odvija tijekom interakcije između bolesnika i medicinske sestre kroz prizmu suptilnog pribivanja uz bolesnika na samrti.Njegova je svrha olakšati posljednje trenutke ljudske egzistencije bolesniku u patnji i osigurati dostojanstven završetak života kroz osjećaj povezanosti, bliskosti i emotivno-empatijskog suosjećanja i doticajno-osjetilne prisutnosti.

bespomoćnost ; palijativna skrb ; terapijski dodir

nije evidentirano