hrvatski

"Povijesna mjesta" kao "mjesta moći" - kontinuitet u formiranju ranosrednjovjekovnih vladarskih kompleksa sklavinije Hrvatske

U tekstu se raspravlja o odnosu koncepta upravljanja teritorijem svojstvenog razdoblju ranog srednjeg vijeka, koji se očituje u „pluralizmu mjesta moći“, prema ranije uspostavljenim modelima organizacije prostora – uključujući istraživanje daljnjeg korištenja antičkih/kasnoantičkih naseobinskih cjelina. Propituju se prevladavajuće teorije prema kojima je od 5. do 6. st. na prostoru Europe, pa tako i Dalmacije, zamirao sustav rimskodobnih naselja, dok je sve veća pojava visinskih utvrđenja, koji u ranom srednjem vijeku, uz „disperzivno“ organizirane vladarske posjede, postaju glavni „centri moći“. Prikazom organizacije ranosrednjovjekovnih vladarskih posjeda i pozicioniranja vladarskih zadužbina u Kaštelanskom zaljevu, donose se rezultati obuhvatnijeg istraživanja transformacija rimskodobnog pejzaža prostora srednje Dalmacije (1.-10. st.), koji ukazuju ne samo na poštivanje „kontinuiteta mjesta“, već i funkcije ranijih kompleksa u vrijeme formiranja posjeda i podizanja zadužbina. Pritom se pokazuje kako su osnovnim predloškom stvaranja ranosrednjovjekovnog pejzaža, suprotno iznesenim teorijama, bile prvenstveno nizinske aglomeracije – kasnoantički vikusi, s crkvama u središtu (najčešće tzv. kompleksnog tipa), nastali na mjestu rimskodobnih naselja izražene upravno-administrativne funkcije, a koji su zadržali status predjela od posebnog državnog interesa. Navedeno navodi na razmišljanja o smislenom zauzimanju pojedinih položaja u ranom srednjem vijeku, koji postaju svojevrsna „povijesna mjesta“, te smislenom implementiranju modela upravljanja teritorijem u već postojeći.

Dalmacija, upravljanje i organizacija teritorija,

nije evidentirano