hrvatski

Pogledi Antuna Gustava Matoša na hrvatsko-srpske odnose

Antun Gustav Matoš, hrvatski književnik i jedna od središnjih osoba hrvatske kulture na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, pripadao je naraštaju koji je rođen u vrijeme kad je pravaški pokret bio na svom vrhuncu, i koji je sazrijevao u vrijeme kad je ideologija hrvatskog nacionalizma, onako kako su ju formulirali Ante Starčević i Eugen Kvaternik, usred burnih europskih ideoloških, kulturnih i političkih previranja, djelomično uzmicala pred ideologijom tzv. narodnog jedinstva koja će se uskoro realizirati u obliku jugoslavenskog unitarizma i jugoslavenske države. Za razliku od većine svojih hrvatskih suvremenika, Matoš je kao vojni bjegunac živio u Srbiji, najprije onoj obrenovićevskoj, a onda i onoj karađorđevićevskoj, pa je na vlastitoj koži iskusio kako se sa srpske odnosno srbijanske strane gleda na tu romantičnu zabludu dijela hrvatske inteligencije. Zato je vrlo rano uočio da je u srpskim političkim krugovima «narodno jedinstvo» i jugoslavenstvo shvaćeno kao izvrstan instrument velikosrpskog imperijalizma. Iako je i sâm na trenutke dolazio u napast da se založi za kulturno i književno jedinstvo Hrvata i Srba, napose u svojim člancima i kritikama – koji su dijelom napisani i u svjetlu materijalne nevolje u kojoj se pisac skoro stalno nalazio – Matoš u svim svojim brojnim proturječjima i nedosljednostima nikad nije pristao na odstupanje od hrvatskog imena svog jezika, naroda i države, pa ni pod cijenu sukoba i lomova sa svojim mladim pristašama i sljedbenicima. Iako već njegovi objavljeni tekstovi daju dovoljno podloge za takav zaključak, njegov otklon od ideologije tzv. narodnog jedinstva još snažnije dolazi do izražaja u njegovim intimnim zapisima ("bilježnicama") i korespondenciji, koji zbog toga predstavljaju iznimno vrijedan izvor hrvatske kulturne i političke povijesti.

Antun Gustav Matoš ; hrvatsko-srpski odnosi ; hrvatski nacionalizam ; Bosna i Hercegovina

nije evidentirano