hrvatski

Vratkovići i drugi Morlaci u trogirskome distriktu u 16. stoljeću

U ovome smo istraživanju, koristeći uglavnom arhivske spise trogirske provenijencije, nastojali prepoznati imena morlačkih katuna koji se u prvoj polovici 16. stoljeća, kao osmanski podanici, pojavljuju na trogirskome području te uočiti njihovu prostornu distribuciju unutar trogirskoga distrikta. Opisali smo također nekolicinu događaja koji svjedoče o sukobima između Morlaka i mletačkih podanika u početnome razdoblju njihove socijalne interakcije. Primijetili smo da je najveći dio doseljenih Morlaka pripadao plemenskim skupinama Vratkovića, Popovića i Vasarovića. Vratkovići, pristigli iz Hercegovine, bili su najbrojniji. Naseljavali su šest sela: Ljubitovicu, Bristivicu, Prapatnicu, Dašine Doce, Vraca i Bliznu. Sijelo njihova starješine (katunara) bilo je u Ljubitovici. Popovići se 1530. godine spominju u Zbičju (sjeveroistočni dio današnjega Prgometa), a kasnije su potvrđeni u Suhome Dolu i Kosmačima (današnji Primorski Dolac). Vasarovići su bili smješteni u Trokolvama, a svoje plemensko ime po svoj prilici duguju Vasavu, ocu Jakovljevu, koji je 1550. godine bio seoski starješina. Zasad nismo uočili neposredne veze (osim u imenu) između trogirskih Vasarovića i stanovnika zapadnohercegovačkoga naselja Vašarovići iako se one mogu pretpostaviti. Iznosimo, na koncu, opći zaključak da su morlačke zajednice Vratkovića, Popovića i Vasarovića u 16. stoljeću demografski prekrile dvije trećine naselja u zaleđu Trogira, „iza brdâ“, unutar trogirskoga distrikta, uz mogućnost da će ih buduća istraživanja prepoznati i u kojemu naselju preostale trećine, primjerice u Labinu, Oporu, Prgometu ili Radošiću. O pretpostavljenim, pak, i nazirućim kontinuitetima pojedinih morlačkih rodova trogirske Zagore od 16. stoljeća do recentnoga doba, o čemu sada imamo novih spoznaja, valjat će također utemeljiti zasebna istraživanja.

Morlaci, Vratkovići, Popovići, Vasarovići, Trogir, Zagora, 16. stoljeće

nije evidentirano