hrvatski

Hrvatska pred sudom

Kao odgovor na teške povrede međunarodnoga humanitarnog prava i politička razilaženja svjetskih velesila glede ratova na području bivše Jugoslavije, VS UN, kao političko tijelo par excellence, stvorilo je ad hoc kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju. Od prvog trenutka taj tribunal nije stvoren samo radi ispunjenja kaznenopravnih zadaća, nego i kao pokusni pothvat pri pokušaju ustanovljenja stalnoga međunarodnoga kaznenog sudišta. Već u temeljnim pravnim dokumentima MKSJ-a otvoreno se naglašava i njegova politička svrha. Ona će – osobito kroz djelovanje Tužiteljstva – obilježiti čitavo razdoblje djelovanja Tribunala, a politički motivi i razlozi uvjetuju i završno razdoblje njegove djelatnosti. Uz prijepornu legalnost njegova osnivanja i manjkavosti njegovih pravnih dokumenata, ta politička dimenzija nesumnjivo će trajno ostati kao jedna od mrlja na pokušajima etabliranja međunarodnoga kaznenog pravosuđa. Iako neka činjenična utvrđenja sudskih vijeća nipošto ne treba podcjenjivati, ni tendencija da se Tribunal pretvori u pisca i tumača povijesti ovih prostora ne spada u njegove svjetlije stranice, budući da kazneni postupak općenito nije prikladan za postignuće te svrhe, jer stranke u njemu ne teže utvrđivanju istine, nego ostvarenju svojih procesnih ciljeva. Ipak nije nevažno što su prikupljene iznimno velike količine izvornoga gradiva, koje će olakšati buduća historiografska istraživanja. U pravnom smislu, neki dijelovi pojedinih sudskih odluka ili izdvojenih sudačkih mišljenja ostat će zabilježeni kao briljantni doprinosi doktrini kaznenoga prava, pa nesumnjivo mogu pridonijeti njegovu daljnjem razvoju i uspostavljanju osjećaja za pravdu na svjetskoj razini. No to što s jedne strane predstavlja važnu vrlinu, s druge je strane važan nedostatak MKSJ-a, budući da su njegovi sudci – kako je u New York Timesu početkom 2001. ocijenila njihova donedavna kolegica, američka sudkinja Patricia Wald – ponajčešće istaknuti pravni teoretičari ili diplomati s pravničkom izobrazbom, kojima nedostaje iskustva i osjećaja za praktično vođenje kaznenog postupka. A MKSJ bi trebao biti sud, a ne podij na kojem se održavaju rasprave o doktrinarnim pitanjima. Odnos Republike Hrvatske prema MKSJ-u trajno, a osobito u prvim godinama, obilježava ignoriranje i neshvaćanje. Iznenađujuća je naivnost zbog koje su vodeći čimbenici hrvatske politike bili dugo uvjereni da će MKSJ suditi samo agresoru, te nespremnost da se rješavanju pravnih pitanja prione pravnim sredstvima. Uslijed toga je u brojnim slučajevima došlo do suvišnoga, nekad čak i ponižavajućeg mirenja s ograničenjem nacionalne suverenosti i pokušajima političke manipulacije. Jedna od posljedica takvog pristupa jesu i u prvom redu političke rasprave koje se o MKSJ desetljeće i pol vode. Osim o površnosti svojih aktera, one u velikoj mjeri govore i o njihovoj etičkoj i političkoj nedosljednosti kao jednom od bitnih obilježja modernoga hrvatskog političkog sustava.

Hrvatska ; Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju ; međunarodno kazneno pravo

nije evidentirano