hrvatski

In memoriam: Petar Strčić (1936. – 2019.)

U Rijeci je 23. lipnja 2019. u 83. godini života umro Petar Strčić, istaknuti hrvatski povjesničar i arhivist te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Rođen je 24. kolovoza 1936. u selu Kras na otoku Krku. Maturirao je na sušačkoj gimnaziju (sada Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci) nakon koje je odlučio upisati studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je uspješno diplomirao 1961. Kao apsolvent polazio je i Pravni fakultet u Zagrebu i Rijeci. Dodatna znanja iz glagoljice, latinskog jezika i pomoćnih povijesnih znanosti stjecao je na tečajevima u tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, Arhivu Hrvatske u Zagrebu i dr. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 1991. radom Hrvatski narodni pokret u Istri i na Kvarnerskim otocima od kraja 40-tih do početka 80-tih godina 19. stoljeća pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane Gross. Taj je iznimno opsežni rad u dva sveska (sv. I, 547 str., sv. II, 1007 str.) tek parcijalno publiciran. Radni vijek započeo je u osnovnim školama u Vrbniku na otoku Krku i Čavlama kod Rijeke (1959. – 1961.), potom u Sjevernojadranskom institutu JAZU u Rijeci (1961. – 1978.), to je danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli (kome je od 2001. do smrti bio voditeljem), te u Centru za historiju radničkog pokreta i Narodnooslobodilačkog rata Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (1978. – 1980.) u Rijeci. Bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske (1980. – 1990.), sada Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, i Arhiva HAZU (1991. – 2005.) u Zagrebu. Za redovitog člana HAZU izabran je 2000. godine. Kao honorarni predavač i profesor držao je nastavu na Pedagoškoj akademiji/fakultetu u Rijeci i Pedagoškom fakultetu u Puli, isto tako i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kratko i na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i Zagrebu te na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Predavao je i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Rijeci i Opatiji (Ika). Kao dugogodišnji pročelnik povijesti riječke Pedagoške akademije presudno je utjecao na utemeljenje Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 1998. godine čiji je bio prvim pročelnikom. U svom znanstveno-stručnom radu posebno se posvetio proučavanju hrvatskog narodnog preporoda u Istri i na Kvarnerskim otocima, povijesti grada Rijeke u 19. i 20. st. i uopće povijesti zapadne Hrvatske u kontekstu radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe. U koautorstvu s akademikom Lujom Margetićem priredio je za tisak srednjovjekovne statute: Senjski statut iz 1388. (1987.), Krčki (Vrbanski) statut 1388. (1988. i ponovljeno 2008.) i Statut rapske komune iz 14. stoljeća (2004.). Posebno je pak proučavao prošlost svoga rodnoga otoka Krka te je pod njegovim uredništvom do danas publicirano preko stotinu različitih historiografskih i drugi izdanja u okviru nakladničke i istraživačke djelatnosti Povijesnog društva otoka Krka. Surađivao je s Leksikografskim zavodom u Zagrebu i brojnim drugim institucijama. Utemeljitelj je ili suutemeljitelj brojnih društava i institucija. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja te bio proglašen počasnim građaninom pojedinih gradova i općina. P. Strčić se bavio i pomoćnim povijesnim znanostima, a među njima napose i heraldikom koju je zadužio člancima, recenzijama i prikazima te uredničkim i priređivačkim radom. Posebno treba naglasiti priređivanje klasičnog heraldičkog udžbenika hrvatskih studija povijesti autora Bartola Zmajića (1907. – 1984.): Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija. Rječnik heraldičkog nazivlja, tj. njegovo drugo izdanje iz 1996. u redakciji i s dopunama P. Strčića, a koje je ujedno popraćeno njegovim predgovorom i pogovorom o djelu i autoru. Osim toga pisao je u Arhivskom vjesniku o različitim heraldičkim izdanjima. O grbu i pečatu Krčkih knezova pisao je u uvodnoj studiji „Krčki knezovi i otok Krk od kraja XII do kraja XIII stoljeća“ u izdanju Krčki (Vrbanski) statut iz 1388. (1988. i ponovljeno 2008.) te komentirao kako je 1992. na sjednici Skupštine općine Krk usvojen novi grb Općine („Šest umjesto pet zvijezda (krakova!)“ Krčke novine X/1992). Tematizirao je i problematizirao šahovnicu na opatijskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške („Otkad je šahovnica na crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru?“, Krčki kalendar 1997, 1996. ; „Je li ''šahovnica'' na tornju crkve sv. Lucije u Jurandvoru na o. Krku iz ranoga srednjega vijeka, iz 15. ili iz 19. stoljeća“, Historijski zbornik XLIX/1996 [1997]). S Marijanom Grakalićem (st.) objavio je „Prethodno priopćenje o dobrinjskom grbu“ (Krčki zbornik, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinjštini, sv. 2., Krk 1996., 113- 118), a s Mirjanom Matijević Sokol pisao o „Grbovnici Jurja Margetića (1646.)“ (Rijeka X/2 /2005/, 129-142). Za svoj rodni otok Krk planirao je izraditi knjigu pod naslovom Grbovi znamenitih krčkih obitelji i društava u ediciji „Zavičajna biblioteka otoka Krka“ koju je 1994. pokrenulo novinsko-nakladničko poduzeće „Glosa“ d. o. o. iz Rijeke. Međutim, ta se knjiga na koncu nije realizirala. Akademiku dr. sc. Petru Strčiću, jednome od utemeljitelja Povijesnog društva otoka Krka i dugogodišnjem glavnom uredniku Krčkog zbornika, Povijesno društvo otoka Krka posvetilo je o sedamdesetoj obljetnici njegova života 50. jubilarni svezak Krčkog zbornika (2006.). Potom je i prvi broj Časopisa za povijest Zapadne Hrvatske (1-I/2006) bio objavljen njemu u čast te najzad Zbornik u čast Petru Strčiću (ur. Maja Polić i Elvis Orbanić) u izdanju Povijesnog društva Rijeke 2012. godine.

nekrolog, Petar Strčić (1936. – 2019.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

In memoriam: Petar Strčić (1936–2019)

U Rijeci je 23. lipnja 2019. u 83. godini života umro Petar Strčić, istaknuti hrvatski povjesničar i arhivist te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Rođen je 24. kolovoza 1936. u selu Kras na otoku Krku. Maturirao je na sušačkoj gimnaziju (sada Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci) nakon koje je odlučio upisati studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koji je uspješno diplomirao 1961. Kao apsolvent polazio je i Pravni fakultet u Zagrebu i Rijeci. Dodatna znanja iz glagoljice, latinskog jezika i pomoćnih povijesnih znanosti stjecao je na tečajevima u tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti (JAZU) u Zagrebu, Arhivu Hrvatske u Zagrebu i dr. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorirao je 1991. radom Hrvatski narodni pokret u Istri i na Kvarnerskim otocima od kraja 40-tih do početka 80-tih godina 19. stoljeća pod mentorstvom prof. dr. sc. Mirjane Gross. Taj je iznimno opsežni rad u dva sveska (sv. I, 547 str., sv. II, 1007 str.) tek parcijalno publiciran. Radni vijek započeo je u osnovnim školama u Vrbniku na otoku Krku i Čavlama kod Rijeke (1959. – 1961.), potom u Sjevernojadranskom institutu JAZU u Rijeci (1961. – 1978.), to je danas Zavod za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci s Područnom jedinicom u Puli (kome je od 2001. do smrti bio voditeljem), te u Centru za historiju radničkog pokreta i Narodnooslobodilačkog rata Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara (1978. – 1980.) u Rijeci. Bio je ravnatelj Arhiva Hrvatske (1980. – 1990.), sada Hrvatski državni arhiv u Zagrebu, i Arhiva HAZU (1991. – 2005.) u Zagrebu. Za redovitog člana HAZU izabran je 2000. godine. Kao honorarni predavač i profesor držao je nastavu na Pedagoškoj akademiji/fakultetu u Rijeci i Pedagoškom fakultetu u Puli, isto tako i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a kratko i na Ekonomskom fakultetu u Rijeci i Zagrebu te na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Predavao je i na poslijediplomskim studijima u Zagrebu, Rijeci i Opatiji (Ika). Kao dugogodišnji pročelnik povijesti riječke Pedagoške akademije presudno je utjecao na utemeljenje Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 1998. godine čiji je bio prvim pročelnikom. U svom znanstveno-stručnom radu posebno se posvetio proučavanju hrvatskog narodnog preporoda u Istri i na Kvarnerskim otocima, povijesti grada Rijeke u 19. i 20. st. i uopće povijesti zapadne Hrvatske u kontekstu radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe. U koautorstvu s akademikom Lujom Margetićem priredio je za tisak srednjovjekovne statute: Senjski statut iz 1388. (1987.), Krčki (Vrbanski) statut 1388. (1988. i ponovljeno 2008.) i Statut rapske komune iz 14. stoljeća (2004.). Posebno je pak proučavao prošlost svoga rodnoga otoka Krka te je pod njegovim uredništvom do danas publicirano preko stotinu različitih historiografskih i drugi izdanja u okviru nakladničke i istraživačke djelatnosti Povijesnog društva otoka Krka. Surađivao je s Leksikografskim zavodom u Zagrebu i brojnim drugim institucijama. Utemeljitelj je ili suutemeljitelj brojnih društava i institucija. Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja te bio proglašen počasnim građaninom pojedinih gradova i općina. P. Strčić se bavio i pomoćnim povijesnim znanostima, a među njima napose i heraldikom koju je zadužio člancima, recenzijama i prikazima te uredničkim i priređivačkim radom. Posebno treba naglasiti priređivanje klasičnog heraldičkog udžbenika hrvatskih studija povijesti autora Bartola Zmajića (1907. – 1984.): Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija. Rječnik heraldičkog nazivlja, tj. njegovo drugo izdanje iz 1996. u redakciji i s dopunama P. Strčića, a koje je ujedno popraćeno njegovim predgovorom i pogovorom o djelu i autoru. Osim toga pisao je u Arhivskom vjesniku o različitim heraldičkim izdanjima. O grbu i pečatu Krčkih knezova pisao je u uvodnoj studiji „Krčki knezovi i otok Krk od kraja XII do kraja XIII stoljeća“ u izdanju Krčki (Vrbanski) statut iz 1388. (1988. i ponovljeno 2008.) te komentirao kako je 1992. na sjednici Skupštine općine Krk usvojen novi grb Općine („Šest umjesto pet zvijezda (krakova!)“ Krčke novine X/1992). Tematizirao je i problematizirao šahovnicu na opatijskoj crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške („Otkad je šahovnica na crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru?“, Krčki kalendar 1997, 1996. ; „Je li ''šahovnica'' na tornju crkve sv. Lucije u Jurandvoru na o. Krku iz ranoga srednjega vijeka, iz 15. ili iz 19. stoljeća“, Historijski zbornik XLIX/1996 [1997]). S Marijanom Grakalićem (st.) objavio je „Prethodno priopćenje o dobrinjskom grbu“ (Krčki zbornik, sv. 35. Posebno izdanje, sv. 29.: Zbornik o Dobrinjštini, sv. 2., Krk 1996., 113- 118), a s Mirjanom Matijević Sokol pisao o „Grbovnici Jurja Margetića (1646.)“ (Rijeka X/2 /2005/, 129-142). Za svoj rodni otok Krk planirao je izraditi knjigu pod naslovom Grbovi znamenitih krčkih obitelji i društava u ediciji „Zavičajna biblioteka otoka Krka“ koju je 1994. pokrenulo novinsko-nakladničko poduzeće „Glosa“ d. o. o. iz Rijeke. Međutim, ta se knjiga na koncu nije realizirala. Akademiku dr. sc. Petru Strčiću, jednome od utemeljitelja Povijesnog društva otoka Krka i dugogodišnjem glavnom uredniku Krčkog zbornika, Povijesno društvo otoka Krka posvetilo je o sedamdesetoj obljetnici njegova života 50. jubilarni svezak Krčkog zbornika (2006.). Potom je i prvi broj Časopisa za povijest Zapadne Hrvatske (1-I/2006) bio objavljen njemu u čast te najzad Zbornik u čast Petru Strčiću (ur. Maja Polić i Elvis Orbanić) u izdanju Povijesnog društva Rijeke 2012. godine.

in memoriam, Petar Strčić (1936–2019)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/