hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (16): Dujam Srećko Karaman (1856. – 1927.) / Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (16): Dujam Srećko Karaman (1856– 1927)

Dujam Srećko Karaman (Doimo Fortunato Caraman) hrvatski je pisac, folklorist, povjesničar i heraldičar rođen u Splitu 7. II. 1856. godine, gdje i stječe školovanje koje prekida kao gimnazijalac te se zapošljava 1871. u poreznoj službi na mjestu poreznog činovnika. Potomak je stare i ugledne splitske građanske obitelji Karaman / Caraman podrijetlom iz Poljica, a koja je dala brojne značajne pojedince ne samo u gradskim već i u nacionalnim okvirima. Cijelog svog radnog vijeka sakupljao je i proučavao narodne pjesme, a tekstove o njima objavljivao u časopisima Slovinac, Hrvatska vila, Narod, Smotra dalmatinska i dr. Sastavlja i u Splitu 1885. publicira antologiju Marjanska vila ili Sbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu (tiskana ukupno u četiri izdanja, zadnje 1985.). To je zbirka narodnih pjesama sakupljenih po Splitu i podijeljena po sadržaju na ljubavne, prigodnice, uspavanke, kolede, napitnice, sitnež, junačke itd. U toj je zbirci objavljen i najstariji poznati tekst „Asanaginice“ iz tzv. Splitskoga rukopisa koji je upravo Karaman otkrio. Uz to objavio je i sljedeća djela na talijanskom jeziku: Marco Kraljević – l’eroe della poesia popolare slava (Marko Kraljević – junak slavenskog narodnog pjesništva, 1883.), Andrea Kačić Miošić e suoi canti (Andrija Kačić Miošić i njegove pjesme, 1889.) i Gli slavi e la poesia popolare (Slaveni i narodno pjesništvo, 1899.), dok mu se autograf zbirke narodnih pjesama pod naslovom ''Biser'' nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (R 6522). Iako bez formalnog obrazovanja istraživao je kulturnu baštinu i povijest rodnog grada Splita i okolice (napose Kaštela i Trogir). Od toga je nešto publicirao (o znamenitim Splićanima u listu Narod, 1890. – 1894., a o povijesti Kaštela u časopisu Bulletino di archeologia e storia Dalmata, 1889. – 1893., 1895, 1897.), a dio je ostao u rukopisu od kojih se ističu: Zaslužni Spljećani u četiri sveska u kojima je obrađeno preko 500 zaslužnih i znamenitih pojedinaca (čuva se u Muzeju grada Splita) i Memorie storiche sulla riviera delle Castella (Povijesni zapisi o Kaštelima), u Arheološkom muzeju u Splitu, a sadrži i kolorirane crteže grbova tamošnjih plemićkih obitelji. U Muzej grada Splita čuva se opsežna rukopisna ''Ostavština Dujma Srećka Karamana'' koja obuhvaća različite zapise iz prošlosti Splita i okolice te o splitskim obiteljima. Tu se nalazi i Karamanova korespondencija iz koje se može iščitati njegova suradnja s don Franom Bulićem i Natkom Nodilom. No, za heraldiku je – unatoč pojedinim nepreciznostima – najvažnije Karamanovo rukopisno djelo pod naslovom Il Re d’Armi di Spalato (Splitski grbovi). To je opsežno djelo o splitskoj heraldici koje obaseže 126 numeriranih tabli s više od 1000 crteža koloriranih i nekoloriranih grbova. Ujedno to je i najopsežnije djelo iz povijesti splitske heraldičke baštine. Iako je trebalo biti tiskom objavljeno to se nije dogodilo jer je od strane splitskih gradskih vijećnika bio odobren samo jedan manji dio potrebnih financijskih sredstava. Za njegovu objavu zalagao se F. Bulić koji je Karamanu bio od velike pomoći prilikom izrade i sastavljanja ''Splitskih grbova''. Grbovnik se sada čuva u Arhivskoj zbirci Muzeja grada Splita (pod oznakom Arhivska zbirka MGS DSK 1 – 40), a tu je prispio zahvaljujući Karamanovoj kćeri. Karaman je također prikupljao i kamene grbova po Splitu, a danas se uglavnom nalaze u Muzeju grada Splita. Dujam Srećko Karaman umro je u Prijedoru (Bosna i Hercegovina) 12. IV. 1927. godine. O Karamanovu životu i djelu v. Zdravka Jelaska Marijan – Šimun Jurišić, ''Karaman, Dujam Srećko (Doimo Fortunato), folklorist i povijesni pisac (Split, 7. II. 1856 – Prijedor, 12. IV. 1927)'', Hrvatski biografski leksikon 7 (2009): s. v. (68) ; Zdravko Mužinić, Obitelj Karaman – jedna od markantnijih splitskih obitelji, Kulturna baština 14 (1983): 129-134 ; Joško Barić – Šimun Jurišić, Splitsko iverje 1882 – 1941. Iz povijesti Splita, Split: Naučna biblioteka Split, 1983., 12 ; Neda Anzulović, Bulićev udio u objavljivanju nekih značajnijih djela iz područja arheologije i kulturne povijesti Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 79 (1986): 153-165 (160) ; Neda Anzulović, Arhivska građa u Biblioteci Arheološkog muzeja u Splitu, Građa i prilozi za povijest Dalmacije XI (1990): 217-226 (225) ; Diana Deša, Arhivska zbirka Muzeja grada Splita, Građa i prilozi za povijest Dalmacije XI (1990): 233-237 (234) ; Tea Blagaić Januška, Arhivska zbirka u muzeju grada Splita, Arhivski vjesnik 51 (2008): 363-370 (366) ; Arsen Duplančić, Pečat splitskog i šibenskog kneza Domalda, Archaeologia Adriatica II (2008) 1: 243-249 ; Duško Kečkemet, Stari Split od kantuna do kantuna, Zagreb: AGM (Biblioteka Stari hrvatski gradovi), 2009., 34, 222, 309 ; Jelena Marković, Karaman, Dujam Srećko, Hrvatska književna enciklopedija 2/Gl–Ma (2010), s. v. ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311 ; Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi: kameni grbovi iz Muzeja grada Splita / Coats of Arms of the City of Split: Stone Coats of Arms from the Split City Museum, Split: Muzej grada Splita, 2018. (= Katalog izložbe održane u Muzeju grada Splita, 01. II. – 30. IV. 2019.), 18, 23-27, 47, 53, 103, 114, 116, 120, 123, 151, 152, 159 ; Muzej grada Splita: HR Muzej grada Splita, Ostavština Dujma Srećka Karamana ; Državni arhiv u Zadru: HR-DAZD-495. Obitelj Karaman (fond).

Leksikon hrvatske heraldike, hrvatski heraldičari, Dujam Srećko Karaman (1856. – 1927.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (16): Dujam Srećko Karaman (1856– 1927)

Dujam Srećko Karaman (Doimo Fortunato Caraman) hrvatski je pisac, folklorist, povjesničar i heraldičar rođen u Splitu 7. II. 1856. godine, gdje i stječe školovanje koje prekida kao gimnazijalac te se zapošljava 1871. u poreznoj službi na mjestu poreznog činovnika. Potomak je stare i ugledne splitske građanske obitelji Karaman / Caraman podrijetlom iz Poljica, a koja je dala brojne značajne pojedince ne samo u gradskim već i u nacionalnim okvirima. Cijelog svog radnog vijeka sakupljao je i proučavao narodne pjesme, a tekstove o njima objavljivao u časopisima Slovinac, Hrvatska vila, Narod, Smotra dalmatinska i dr. Sastavlja i u Splitu 1885. publicira antologiju Marjanska vila ili Sbirka narodnih pjesama sakupljenih u Spljetu (tiskana ukupno u četiri izdanja, zadnje 1985.). To je zbirka narodnih pjesama sakupljenih po Splitu i podijeljena po sadržaju na ljubavne, prigodnice, uspavanke, kolede, napitnice, sitnež, junačke itd. U toj je zbirci objavljen i najstariji poznati tekst „Asanaginice“ iz tzv. Splitskoga rukopisa koji je upravo Karaman otkrio. Uz to objavio je i sljedeća djela na talijanskom jeziku: Marco Kraljević – l’eroe della poesia popolare slava (Marko Kraljević – junak slavenskog narodnog pjesništva, 1883.), Andrea Kačić Miošić e suoi canti (Andrija Kačić Miošić i njegove pjesme, 1889.) i Gli slavi e la poesia popolare (Slaveni i narodno pjesništvo, 1899.), dok mu se autograf zbirke narodnih pjesama pod naslovom ''Biser'' nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (R 6522). Iako bez formalnog obrazovanja istraživao je kulturnu baštinu i povijest rodnog grada Splita i okolice (napose Kaštela i Trogir). Od toga je nešto publicirao (o znamenitim Splićanima u listu Narod, 1890. – 1894., a o povijesti Kaštela u časopisu Bulletino di archeologia e storia Dalmata, 1889. – 1893., 1895, 1897.), a dio je ostao u rukopisu od kojih se ističu: Zaslužni Spljećani u četiri sveska u kojima je obrađeno preko 500 zaslužnih i znamenitih pojedinaca (čuva se u Muzeju grada Splita) i Memorie storiche sulla riviera delle Castella (Povijesni zapisi o Kaštelima), u Arheološkom muzeju u Splitu, a sadrži i kolorirane crteže grbova tamošnjih plemićkih obitelji. U Muzej grada Splita čuva se opsežna rukopisna ''Ostavština Dujma Srećka Karamana'' koja obuhvaća različite zapise iz prošlosti Splita i okolice te o splitskim obiteljima. Tu se nalazi i Karamanova korespondencija iz koje se može iščitati njegova suradnja s don Franom Bulićem i Natkom Nodilom. No, za heraldiku je – unatoč pojedinim nepreciznostima – najvažnije Karamanovo rukopisno djelo pod naslovom Il Re d’Armi di Spalato (Splitski grbovi). To je opsežno djelo o splitskoj heraldici koje obaseže 126 numeriranih tabli s više od 1000 crteža koloriranih i nekoloriranih grbova. Ujedno to je i najopsežnije djelo iz povijesti splitske heraldičke baštine. Iako je trebalo biti tiskom objavljeno to se nije dogodilo jer je od strane splitskih gradskih vijećnika bio odobren samo jedan manji dio potrebnih financijskih sredstava. Za njegovu objavu zalagao se F. Bulić koji je Karamanu bio od velike pomoći prilikom izrade i sastavljanja ''Splitskih grbova''. Grbovnik se sada čuva u Arhivskoj zbirci Muzeja grada Splita (pod oznakom Arhivska zbirka MGS DSK 1 – 40), a tu je prispio zahvaljujući Karamanovoj kćeri. Karaman je također prikupljao i kamene grbova po Splitu, a danas se uglavnom nalaze u Muzeju grada Splita. Dujam Srećko Karaman umro je u Prijedoru (Bosna i Hercegovina) 12. IV. 1927. godine. O Karamanovu životu i djelu v. Zdravka Jelaska Marijan – Šimun Jurišić, ''Karaman, Dujam Srećko (Doimo Fortunato), folklorist i povijesni pisac (Split, 7. II. 1856 – Prijedor, 12. IV. 1927)'', Hrvatski biografski leksikon 7 (2009): s. v. (68) ; Zdravko Mužinić, Obitelj Karaman – jedna od markantnijih splitskih obitelji, Kulturna baština 14 (1983): 129-134 ; Joško Barić – Šimun Jurišić, Splitsko iverje 1882 – 1941. Iz povijesti Splita, Split: Naučna biblioteka Split, 1983., 12 ; Neda Anzulović, Bulićev udio u objavljivanju nekih značajnijih djela iz područja arheologije i kulturne povijesti Dalmacije, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 79 (1986): 153-165 (160) ; Neda Anzulović, Arhivska građa u Biblioteci Arheološkog muzeja u Splitu, Građa i prilozi za povijest Dalmacije XI (1990): 217-226 (225) ; Diana Deša, Arhivska zbirka Muzeja grada Splita, Građa i prilozi za povijest Dalmacije XI (1990): 233-237 (234) ; Tea Blagaić Januška, Arhivska zbirka u muzeju grada Splita, Arhivski vjesnik 51 (2008): 363-370 (366) ; Arsen Duplančić, Pečat splitskog i šibenskog kneza Domalda, Archaeologia Adriatica II (2008) 1: 243-249 ; Duško Kečkemet, Stari Split od kantuna do kantuna, Zagreb: AGM (Biblioteka Stari hrvatski gradovi), 2009., 34, 222, 309 ; Jelena Marković, Karaman, Dujam Srećko, Hrvatska književna enciklopedija 2/Gl–Ma (2010), s. v. ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311 ; Elvira Šarić Kostić, Splitski grbovi: kameni grbovi iz Muzeja grada Splita / Coats of Arms of the City of Split: Stone Coats of Arms from the Split City Museum, Split: Muzej grada Splita, 2018. (= Katalog izložbe održane u Muzeju grada Splita, 01. II. – 30. IV. 2019.), 18, 23-27, 47, 53, 103, 114, 116, 120, 123, 151, 152, 159 ; Muzej grada Splita: HR Muzej grada Splita, Ostavština Dujma Srećka Karamana ; Državni arhiv u Zadru: HR-DAZD-495. Obitelj Karaman (fond).

Lexicon of Croatian Heraldry, Croatian Heraldists, Dujam Srećko Karaman (1856–1927)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/