hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – heraldičari (17): Jerolim Buffalis (1725. – 1790.) / Lexicon of Croatian Heraldry – Heraldists (17): Jerolim Buffalis (1725–1790)

Jerolim Buffalis (Girolamo Buffalis ; Bufalis) javni bilježnik i pisac povijesne tematike te heraldičar i genealog rođen je u Trogir 3. IV. 1725. godine. Potječe iz (starog) trogirskog plemićkog roda koji izumire koncem 18. stoljeća. Sin je Ivana Frane (1688. – 1748.) i njegove druge žene Franke r. Dominis (1687. – 1728.), bračke plemkinje iz Dola. Jerolim se oženio 1742. Magdalenom Crnica (oko 1719. – 1798.), ninskom plemkinjom koja je živjela u Trogiru. U braku su imali više djece od kojih se najviše istakao Vicenco (1752. – 1792.) koji je 1785. imenovan austrijskim vicekonzulom u Dalmaciji, te oko 1791. godine agregiran u trogirsko Veliko vijeće. U rodnom Trogiru Jerolim Buffalis je djelovao kao javni bilježnik „di Veneta autorità“ (mletačkom ovlašću) do 1775. godine. Nakon što mu je 1773. odbijena molba za ulazak u gradsko Veliko vijeće Trogira, izabran je, odnosno agregiran 16. kolovoza 1775. u plemićko Veliko vijeće grada Nina. Buffalis se dosta bavio pisanim radom i povijesnim istraživanjima. Sva svoja djela, od kojih niti jedno nije tiskano, napisao je na talijanskom jeziku. U njima prikazuje povijest pojedinih plemićkih rodova i obitelji, izrađuje genealoška stabla, te opisuje i vlastoručno crta njihove grbove. Njegovi rukopisi danas se nalaze na više mjesta (Knjižnica obitelji Slade-Šilović u Trogiru, Konzervatorski odjelu u Splitu, Arheološki muzej u Splitu, Arhiv HAZU u Zagrebu, a pojedine kopije u Muzeju grada Trogira), a dijelu se izgubio trag. Među prvim radovima 1763. sastavlja povijest vlastite obitelji pod naslovom Memorie e Geneoloia della Nobil Famiglia de Buffalis nella Città di Traù (»Spomenica i rodoslovlje plemićke obitelji Buffalis iz Trogira«) koja se sada čuva u Konzervatorskom odjelu u Splitu (Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne baštine). Uz Buffalise to djelo sadrži grbove i druge podatke o još 24 plemićke obitelji u Trogiru. U Knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu (sign. 49 h 7) čuva se prijepis navedenog rukopisa, izrađen 1780. godine, a naslovljen: Privileggi, investite, e memorie della nobil famiglia de Buffalis, abbitante nella città di Traù in Dalmazia conferiti alla stessa ancora sotto li Rè d’ Vngaria, ed imperatori romani in premio del loro fedele, e valoroso servizio ... (»Privilegiji, uložnice i spomenica plemićke obitelji de Buffalis iz grada Trogira u Dalmaciji koji su joj dodijeljeni još u vrijeme vladavine ugarskih kraljeva i rimskih careva kao nagrada za njihovu vjernu i odvažnu službu ...«). U njemu naslov drugog poglavlja glasi: „L. D. S. geneoloia, orrigine, pattenti, privileggi, diplomi, investite, concession, ed attestazioni di publico servizio della quanto antica altretanto nobile famiglia de Buffalis abbitante nella città di Traù in Dalmazia“ („L. D. S. rodoslovlje, podrijetlo, isprave, privilegiji, diplome, uložnice, koncesije i potvrde o javnim službama kako drevne tako plemenite obitelji de Buffalis koja živi u gradu Trogiru u Dalmaciji“). Studioznim povijesno- genealoškim istraživanjima trogirskog plemstva, a napose analiziravši Buffalisovu genealogiju vlastita roda, Mladen Andreis došao je do zaključka da ona za razdoblje srednjega vijeka donosi niz netočnih i(li) neprovjerljivih podatka u dostupnim i poznatim povijesnim izvorima, odnosno da tome rodoslovlju treba pristupiti s oprezom. Isprava ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. XI. 1377. kojom bi kralj dodjelo titulu dvorskih grofova obitelji Buffalis je falsifikat. Godine 1768. Buffalis piše povijest obitelji Gospodnetić (de Dominis) s otoka Brača Commentario e Gieneoloia della Nobil Famiglia de Dominis della Brazza (»Zabilješke i rodoslovlje plemićke obitelji Gospodnetić s Brača«, sada u Arhivu HAZU u Zagrebu), a 1782. povijest obitelji Dobrinović Vranjican Origine storica delle nobili famiglie Dobrinovich ora dette Vragnican (»Povijesno podrijetlo plemićkih obitelji Dobrinović sada zvanoj Vranjican«). Rukopis se nalazio u vlasništvu obitelji Vranyczány. Osim toga načinio je rodoslovna stabla pojedinih plemićkih obitelji (Cippico, Dominis, Jurjević – Jura, Nutrizio, itd.). Buffalis je također izradio i nekoliko prijepisa različitih djela. Tako je 1779. prepisao kroniku otoka Brača – Chronica dell’Isola della Brazza Vicka Prodića (1628. – 1663.), a 1787. povijest grada Trogira – Storia della città di Traù Pavla Andreisa (1610. – 1686.). Najvažnije Buffalisovo heraldičko djelo-rukopis jest »Trogirski grbovnik« iz 1776. godine, a čiji izvorni naslov glasio: Giuoco d‘armi della nobilità di Traù in Dalmatia e di tutte le altre famiglie nobili che vierano e sono abbitanti nella medesima con altre civili cittadine della stessa con le figure de suoi respettivi scudi, et arme gentilizie. Raccolte e descritte da me Girolamo de Bufalis nell‘ anno 1776 (»Grbovnik plemstva Trogira u Dalmaciji i svih ostalih plemićkih obitelji koje su ondje bile i one koje u njemu žive kao i drugih građanskih koje su istom gradu s crtežima njihovih štitova i otmjenih grbova. Sakupio i opisao ja Jerolim de Buffalis godine 1776.«). Nažalost original toga rukopisa nije sačuvan. »Trogirski grbovnik« koristili su, opširnije pisali i prikazali ga Francesco Madirazza („Il Re d’Armi di Traù“, 1900.) i Ugo Inchiostri („Di un codice araldico traguriense“, 1927.) dok je Carlu Georgu Friedrichu Heyeru von Rosenfeldu bio temeljni izvor za trogirsko plemstvo u njegovu djelu – dalmatinskom grbovniku Der Adel des Königreichs Dalmatien (J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch, XIV. 3, Nürnberg, 1873.). Tu je cijelo poglavlje (popis od 130 rodova) izrađeno temeljem Buffalisova pisanja („Die Nobilità von Traù, wie sie Girol. de Buffalis desgleichen Heyer von Rosenfeld in ihren Codices vom Jahre 1776 und 1865 aufführen“, str. IV, XII), ali je kritički pristup izostao što je posljedično imalo iznošenje nepouzdanih, ali i netočnih podataka o plemstvu u Kraljevini Dalmaciji. M. Andreis je dokazao da od navedenih 130 čak 86 rodova ne pripada trogirskom plemstvu, a neki uopće nisu ni imali plemićki status (Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji /1805./, 2006., str. 3, 318-343). Prema Heyeru von Rosenfeldu »Trogirski grbovnik« je izvorno sadržavao 191 paginiranu stranicu te 138 koloriranih grbova, a nalazio se u Splitu te bio u vlasništvu austrijskog sudca i političara Fridrika Paitonija rođenog Trogiranina (Federico de Paitoni di Traù), a koji mu ga je ustupio prilikom njegova rada na dalmatinskom grbovniku. Poznata su još tri prijepisa ovoga djela, jedan je bio u obitelji de Grazio u Zadru, drugi u Knjižnici Garagnin-Fanfogna u Trogiru, a treći (skraćena verzija) u vlasništvu M. Slade Šilovića u Trogiru. Potonji je jedini danas dostupni rukopis Buffalisova »Trogirskog grbovnika«, sadrži 243 lista / 486 stranica ispisanih na tvrdom papiru, a donosi povijesne i geografske podatke o Kraljevini Dalmaciji i gradu Trogiru te grbove i opise 64 plemićka roda/obitelji. Na pergamentnim koricama toga prijepisa stoji naslov u zlatotisku kapitalom: ARMI DI TRAV, a na prvoj stranici GIOCO DE ARMI. Kodeks u kojem se navedeni prijepis nalazi tvrdo je ukoričen, dimenzija 19, 5 x 14, 5 cm, debljine 6 cm. Nakon predgovora dolazi abecedno kazalo obrađenih plemićkih obitelji (npr. Andreis, Bachich, Caralipeo, Celio, Cipiko, Garagnin- Fanfogna, Kažotić, Lucić, Pellegrini, Polani, Statilio, Vallentin, itd.), i to biografski, genealoški (iz korijenja) i heraldički. Međutim, treba posebno napomenuti da navedene obitelji, tj. rodovi nisu isključivo trogirski, već su podrijetlom ili plemstvom vezani uz druge dalmatinske gradove. Isto tako nije riječ o plemstvu jednoga povijesnog razdoblja već Buffalis iste predstavlja preko dostupnih mu podataka i analogija, ali i uz različita domišljanja. U heraldičkom pogledu Buffalis grbove pažljivo crta i oblikuje sukladno svome vremenu, tj. u tzv. baroknom tipu, a što znači da je bio upoznat s tadašnjom heraldičkom praksom. Pojedini grbovi prethodno su tiskani, izrezani i onda nalijepljeni u grbovnik. Pretpostavlja se da je pojedine grbove izrezao s izvornih povelja ili knjiga. Unatoč opravdanim kritikama rad i nastojanja te sačuvani rukopisi Jerolima Buffalisa predstavljaju – uz potrebiti oprez jer se radi o stručno neškolovanom povjesničaru/amateru – važan korpus za proučavanje heraldičke i genealoške baštine grada Trogira i njegovih ljudi, ali i Dalmacije u cjelini. U recentno vrijeme trogirskom heraldičkom baštinom pa time i djelom J. Buffalisa najviše se bavi Danka Radić, i povijesno i muzeološki, a koja je na tu temu i doktorirala (Trogirska heraldika od XIII. do XX. stoljeća u jadranskom kontekstu, Sveučilište u Zadru, 2015.). Jerolim Buffalis umro je 1790., ali do danas nažalost nije poznat točan datum (dan i mjesec) te mjesto njegove smrti. O Buffalisovu životu i djelu v. Jelena Kolumbić, „Bufalis, Jerolim (Girolamo Buffalis), pisac i bilježnik (Trogir, 3. IV 1725 – potkraj XVIII st.)“, Hrvatski biografski leksikon 2 (1989): s. v. (445-446) ; Vicko Prodić, »Kronika otoka Brača«, preveo i uredio Josip Posedel, u: Legende i kronike, ur. Vedran Gligo i Hrvoje Morović, Split: Čakavski sabor (Splitski književni krug. Svjedočanstva, knj. 2), 1977., 221-264 ; Pavao Andreis, Povijest grada Trogira, I–II, (prev. i ur. Vladimir Rismondo), Split: Čakavski sabor (Splitski književni krug: pisci XVII i XVIII stoljeća, knj. 3), 1977. – 1978. ; Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld, Der Adel des Königreichs Dalmatien, Nürnberg: Verlag von Bauer und Raspe (J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch, XIV. 3), 1873. (Zagreb: Golden marketing, 21995.) ; Ugo Inchiostri, „Di un codice inedito su Traù, Scintille /Zadar/ III/1888-1889 (1889) 21: 2-4 ; Ugo Inchiostri, „Documenti su la famiglia de Bufalis di Traù“, Bullettino di archeologia e storia dalmata XII (1889) 10: 155-158 ; XII (1889) 11: 168-171 ; Francesco Madirazza, „Il Re d’Armi di Traù“, Smotra dalmatinska XIII (1900) 71: 1-2 ; XIII (1900) 72: 1-2 ; XIII (1900) 74: 1- 2 ; Ugo Inchiostri, „Di un codice araldico traguriense“, Archivio storico per la Dalmazia /Roma/ II (1927) 4/21/: 121-136 ; Roko Slade Šilović, „Carska obitelj Laskaris u Trogiru“, Narodna starina IX (1930) 22: 216-217 ; Ante Delalle, „Nekoliko novih podataka o obitelji Dalle Ale“, Glasnik heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, životopisa i pečatoslovlja II (1938) 1-2: 14-15 ; Viktor Antun Duišin (uz suradnju: Aleksandra Kulmera, Milana Praunspergera, Alfreda Makanca, Ivana Dominisa i Bartola Zmajića), Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, knjiga I, (A-H), Zagreb: Vlastita naklada, 1938., LXVII, 163, 288 ; Andre Jutronić, „Commentario e gieneoloia Jerolima de Buffalisa o dolskoj obitelji Gospodnetić-Dominis iz godine 1768.“, Starine JAZU 53 /Odjel za društvene nauke/ (1966): 135-174 + rodoslovlje ; Andre Jutronić, Bračke teme, odabrala i uredila Nevenka Bezić-Božanić, Split: Književni krug (Splitski književni krug. Suvremenici, knj. 14), 2002. ; Maja Novak-Sambrailo, „Političko-upravni položaj Nina u doba Mletačke Republike“, Radovi Instituta JAZU u Zadru 16-17 (1969): 185 (157- 189) ; Jelena Kolumbić, „Grbovi trogirskih obitelji u obiteljskoj povijesti Jerolima Buffalisa“, Mogućnosti XXVII (1980) 10-11: 1141- 1146 ; Nada Klaić, Trogir u srednjem vijeku, knj. II, sv. 1, Javni život grada i njegovih ljudi, Trogir: Muzej grada Trogira (Izdanja Muzeja grada Trogira, sv. 5 / Povijest grada Trogira), 1985. (podatci o plemićkim obiteljima) ; Ivo Babić – Arsen Duplančić, „Povijest trogirske obitelji Babić-Nutrizio“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 11 (1990): 329-345 ; Miroslav Granić, „Dalmatinske obitelji u »Libro aureo dei veri titolati« mletačkog magistrata nad feudima“, Radovi. Razdio povijesnih znanosti. Filozofski fakultet Zadar – Sveučilište u Splitu XXX/1990-1991 (1992) 17: 176, 191, 196 (159- 208) ; Danica Božić-Bužančić, „Trogirska obitelj Garanjin i nacrt za biografiju Ivana Luke mlađeg, agronoma fiziokratskog usmjerenja“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja III (1994) 1/2: 5-37 ; Mladen Andreis, „Analiza Buffalisove genealogije na temelju povijesnih izvora“, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 19 (2001): 1-22 ; Mladen Andreis, „Trogirski patricijat u srednjem vijeku“, Rasprave iz hrvatske kulturne prošlosti 2 (2002): 5-210 ; Mladen Andreis, „Birači rektora crkve Sv. Barbare u Trogiru. Građa za anagraf dalmatinskoga plemstva u 16. stoljeću“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 18 /= U povodu 50. obljetnice Državnog arhiva u Splitu/ (2002[2003]): 161-237 ; Mladen Andreis, „Rod Slade u Trogiru“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja XI (2002[2003]) 1/2 /= Tema broja: Mirko Slade-Šilović (1916. – 1992.)/: 15- 26 ; Mladen Andreis – Irena Benyovsky – Ana Plosnić, „Socijalna topografija Trogira u 13. stoljeću“, Povijesni prilozi XXII (2003) 25: 37- 92 ; Mladen Andreis, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Trogir: Muzej grada Trogira, 2006. ; Mladen Andreis – Irena Benyovsky Latin – Ana Plosnić Škarić, „Socijalna topografija Trogira u 14. st.“, Povijesni prilozi XXVI (2007) 33: 103-193 ; Mladen Andreis, „Metodološki pristup analizi dalmatinskoga gradskog plemstva: primjer analize trogirskoga plemstva od 13. stoljeća do kraja prve austrijske uprave (1805.)“, Acta Histriae 16 (2008) 1-2: 1-36 ; Danka Radić, Grbovi i rodoslovlja grada Trogira (Muzej grada Trogira, Lapidarij Galerija "Cate Dujšin-Ribar", 31. III. – 30. IV. 2004.). Katalog izložbe, Trogir: Muzej grada Trogira, 2004. ; Danka Radić, „Grbovi i rodoslovlja grada Trogira. Muzej grada Trogira – Lapidarij, Galerija "Cate Dujšin-Ribar", 31. III. – 30. IV. 2004.“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja XIII (2004) 1/2: 109-113 ; Nikša Mendeš, „Prikaz izložbe "Grbovi i rodoslovlja grada Trogira": izložba autorice Danke Radić, Muzej grada Trogira, održana u Državnom arhivu u Rijeci, travanj 2007.“, Informatica museologica 38 (2007) 1-2: 150-152 ; Danka Radić, „Knjižnica obitelji Slade-Šilović“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 21/2006- 2007 ([2008]): 175-205 ; Danka Radić, „Grbovi splitskih obitelji u Armi di Trav – Gioco de Armi Jerolima Buffalisa i na trogirskim zdanjima“, Kulturna baština 34 (2007): 47-82 ; Danka Radić, „Trogirska heraldička baština s osobitim obzirom na pomorstvo i prekomorske veze/ Il patrimonio araldico di Traù con un particolare sguardo sulla navigazione e sui rapporti tra le due sponde dell’Adriatico“, Adriatico / Jadran – Rivista di cultura tra le due sponde (2010) 1-2 /= Atti del V Congresso Internazionale della Cultura Adriatica (nuova serie), Pescara – Francavilla al Mare – Split 14-18 giugno 2010./: 283-305 ; Danka Radić, „Romantične restauracije i domišljanja. Kopije i falsifikati u trogirskoj heraldici“, Anali Galerije Antuna Augustinčića XXVIII-XXIX/2008- 2009 (2010) 28-29 /= Simpozij „Original u skulpturi“, Klanjec, 4. – 6. lipnja 2008. Zbornik radova/: 141-173 ; Danka Radić, Trogirska heraldika od XIII. do XX. stoljeća u jadranskom kontekstu, doktorski rad, mentor: prof. dr. sc. Ivo Babić, komentor: prof. dr. sc. Mithad Kozličić, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2015. ; Miroslav Granić, Paški grbovnik, Split: Književni krug (Biblioteka znanstvenih djela, knj. 117), 2002., 110 ; Stjepan Antoljak, Hrvatska historiografija, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (Posebna izdanja), 2004., 145, 148 ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, „Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)“, Arhivski vjesnik LI (2008): 163, 192, 195 (161-226) ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311 ; Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir. Prostor i društvo, Zagreb: Hrvatski institut za povijest (Biblioteka Hrvatska povjesnica, III. Monografije i studije, sv. 44), 2009. (podatci o plemićkim obiteljima) ; Ivo Babić, Trogir. Grad i spomenici, Split: Književni krug (Biblioteka Knjiga Mediterana, knj. 87) i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2016., 89, 165, 246 ; Mate Božić, Heraldička istraživanja na području Hrvatske, diplomski rad, mentor: prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest, 2016., 6, 53-55, 61, 77, 80, 82 ; Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar: Državni arhiv u Zadru i Književni krug Split (Biblioteka Knjiga Mediterana, sv. 100), 2018. (podatci o trogirskim plemićkim obiteljima).

Leksikon hrvatske heraldike, heraldičari, Jerolim Buffalis (1725. – 1790.)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/

engleski

Lexicon of Croatian Heraldry – Heraldists (17): Jerolim Buffalis (1725–1790)

Jerolim Buffalis (Girolamo Buffalis ; Bufalis) javni bilježnik i pisac povijesne tematike te heraldičar i genealog rođen je u Trogir 3. IV. 1725. godine. Potječe iz (starog) trogirskog plemićkog roda koji izumire koncem 18. stoljeća. Sin je Ivana Frane (1688. – 1748.) i njegove druge žene Franke r. Dominis (1687. – 1728.), bračke plemkinje iz Dola. Jerolim se oženio 1742. Magdalenom Crnica (oko 1719. – 1798.), ninskom plemkinjom koja je živjela u Trogiru. U braku su imali više djece od kojih se najviše istakao Vicenco (1752. – 1792.) koji je 1785. imenovan austrijskim vicekonzulom u Dalmaciji, te oko 1791. godine agregiran u trogirsko Veliko vijeće. U rodnom Trogiru Jerolim Buffalis je djelovao kao javni bilježnik „di Veneta autorità“ (mletačkom ovlašću) do 1775. godine. Nakon što mu je 1773. odbijena molba za ulazak u gradsko Veliko vijeće Trogira, izabran je, odnosno agregiran 16. kolovoza 1775. u plemićko Veliko vijeće grada Nina. Buffalis se dosta bavio pisanim radom i povijesnim istraživanjima. Sva svoja djela, od kojih niti jedno nije tiskano, napisao je na talijanskom jeziku. U njima prikazuje povijest pojedinih plemićkih rodova i obitelji, izrađuje genealoška stabla, te opisuje i vlastoručno crta njihove grbove. Njegovi rukopisi danas se nalaze na više mjesta (Knjižnica obitelji Slade-Šilović u Trogiru, Konzervatorski odjelu u Splitu, Arheološki muzej u Splitu, Arhiv HAZU u Zagrebu, a pojedine kopije u Muzeju grada Trogira), a dijelu se izgubio trag. Među prvim radovima 1763. sastavlja povijest vlastite obitelji pod naslovom Memorie e Geneoloia della Nobil Famiglia de Buffalis nella Città di Traù (»Spomenica i rodoslovlje plemićke obitelji Buffalis iz Trogira«) koja se sada čuva u Konzervatorskom odjelu u Splitu (Ministarstvo kulture – Uprava za zaštitu kulturne baštine). Uz Buffalise to djelo sadrži grbove i druge podatke o još 24 plemićke obitelji u Trogiru. U Knjižnici Arheološkog muzeja u Splitu (sign. 49 h 7) čuva se prijepis navedenog rukopisa, izrađen 1780. godine, a naslovljen: Privileggi, investite, e memorie della nobil famiglia de Buffalis, abbitante nella città di Traù in Dalmazia conferiti alla stessa ancora sotto li Rè d’ Vngaria, ed imperatori romani in premio del loro fedele, e valoroso servizio ... (»Privilegiji, uložnice i spomenica plemićke obitelji de Buffalis iz grada Trogira u Dalmaciji koji su joj dodijeljeni još u vrijeme vladavine ugarskih kraljeva i rimskih careva kao nagrada za njihovu vjernu i odvažnu službu ...«). U njemu naslov drugog poglavlja glasi: „L. D. S. geneoloia, orrigine, pattenti, privileggi, diplomi, investite, concession, ed attestazioni di publico servizio della quanto antica altretanto nobile famiglia de Buffalis abbitante nella città di Traù in Dalmazia“ („L. D. S. rodoslovlje, podrijetlo, isprave, privilegiji, diplome, uložnice, koncesije i potvrde o javnim službama kako drevne tako plemenite obitelji de Buffalis koja živi u gradu Trogiru u Dalmaciji“). Studioznim povijesno- genealoškim istraživanjima trogirskog plemstva, a napose analiziravši Buffalisovu genealogiju vlastita roda, Mladen Andreis došao je do zaključka da ona za razdoblje srednjega vijeka donosi niz netočnih i(li) neprovjerljivih podatka u dostupnim i poznatim povijesnim izvorima, odnosno da tome rodoslovlju treba pristupiti s oprezom. Isprava ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca od 4. XI. 1377. kojom bi kralj dodjelo titulu dvorskih grofova obitelji Buffalis je falsifikat. Godine 1768. Buffalis piše povijest obitelji Gospodnetić (de Dominis) s otoka Brača Commentario e Gieneoloia della Nobil Famiglia de Dominis della Brazza (»Zabilješke i rodoslovlje plemićke obitelji Gospodnetić s Brača«, sada u Arhivu HAZU u Zagrebu), a 1782. povijest obitelji Dobrinović Vranjican Origine storica delle nobili famiglie Dobrinovich ora dette Vragnican (»Povijesno podrijetlo plemićkih obitelji Dobrinović sada zvanoj Vranjican«). Rukopis se nalazio u vlasništvu obitelji Vranyczány. Osim toga načinio je rodoslovna stabla pojedinih plemićkih obitelji (Cippico, Dominis, Jurjević – Jura, Nutrizio, itd.). Buffalis je također izradio i nekoliko prijepisa različitih djela. Tako je 1779. prepisao kroniku otoka Brača – Chronica dell’Isola della Brazza Vicka Prodića (1628. – 1663.), a 1787. povijest grada Trogira – Storia della città di Traù Pavla Andreisa (1610. – 1686.). Najvažnije Buffalisovo heraldičko djelo-rukopis jest »Trogirski grbovnik« iz 1776. godine, a čiji izvorni naslov glasio: Giuoco d‘armi della nobilità di Traù in Dalmatia e di tutte le altre famiglie nobili che vierano e sono abbitanti nella medesima con altre civili cittadine della stessa con le figure de suoi respettivi scudi, et arme gentilizie. Raccolte e descritte da me Girolamo de Bufalis nell‘ anno 1776 (»Grbovnik plemstva Trogira u Dalmaciji i svih ostalih plemićkih obitelji koje su ondje bile i one koje u njemu žive kao i drugih građanskih koje su istom gradu s crtežima njihovih štitova i otmjenih grbova. Sakupio i opisao ja Jerolim de Buffalis godine 1776.«). Nažalost original toga rukopisa nije sačuvan. »Trogirski grbovnik« koristili su, opširnije pisali i prikazali ga Francesco Madirazza („Il Re d’Armi di Traù“, 1900.) i Ugo Inchiostri („Di un codice araldico traguriense“, 1927.) dok je Carlu Georgu Friedrichu Heyeru von Rosenfeldu bio temeljni izvor za trogirsko plemstvo u njegovu djelu – dalmatinskom grbovniku Der Adel des Königreichs Dalmatien (J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch, XIV. 3, Nürnberg, 1873.). Tu je cijelo poglavlje (popis od 130 rodova) izrađeno temeljem Buffalisova pisanja („Die Nobilità von Traù, wie sie Girol. de Buffalis desgleichen Heyer von Rosenfeld in ihren Codices vom Jahre 1776 und 1865 aufführen“, str. IV, XII), ali je kritički pristup izostao što je posljedično imalo iznošenje nepouzdanih, ali i netočnih podataka o plemstvu u Kraljevini Dalmaciji. M. Andreis je dokazao da od navedenih 130 čak 86 rodova ne pripada trogirskom plemstvu, a neki uopće nisu ni imali plemićki status (Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji /1805./, 2006., str. 3, 318-343). Prema Heyeru von Rosenfeldu »Trogirski grbovnik« je izvorno sadržavao 191 paginiranu stranicu te 138 koloriranih grbova, a nalazio se u Splitu te bio u vlasništvu austrijskog sudca i političara Fridrika Paitonija rođenog Trogiranina (Federico de Paitoni di Traù), a koji mu ga je ustupio prilikom njegova rada na dalmatinskom grbovniku. Poznata su još tri prijepisa ovoga djela, jedan je bio u obitelji de Grazio u Zadru, drugi u Knjižnici Garagnin-Fanfogna u Trogiru, a treći (skraćena verzija) u vlasništvu M. Slade Šilovića u Trogiru. Potonji je jedini danas dostupni rukopis Buffalisova »Trogirskog grbovnika«, sadrži 243 lista / 486 stranica ispisanih na tvrdom papiru, a donosi povijesne i geografske podatke o Kraljevini Dalmaciji i gradu Trogiru te grbove i opise 64 plemićka roda/obitelji. Na pergamentnim koricama toga prijepisa stoji naslov u zlatotisku kapitalom: ARMI DI TRAV, a na prvoj stranici GIOCO DE ARMI. Kodeks u kojem se navedeni prijepis nalazi tvrdo je ukoričen, dimenzija 19, 5 x 14, 5 cm, debljine 6 cm. Nakon predgovora dolazi abecedno kazalo obrađenih plemićkih obitelji (npr. Andreis, Bachich, Caralipeo, Celio, Cipiko, Garagnin- Fanfogna, Kažotić, Lucić, Pellegrini, Polani, Statilio, Vallentin, itd.), i to biografski, genealoški (iz korijenja) i heraldički. Međutim, treba posebno napomenuti da navedene obitelji, tj. rodovi nisu isključivo trogirski, već su podrijetlom ili plemstvom vezani uz druge dalmatinske gradove. Isto tako nije riječ o plemstvu jednoga povijesnog razdoblja već Buffalis iste predstavlja preko dostupnih mu podataka i analogija, ali i uz različita domišljanja. U heraldičkom pogledu Buffalis grbove pažljivo crta i oblikuje sukladno svome vremenu, tj. u tzv. baroknom tipu, a što znači da je bio upoznat s tadašnjom heraldičkom praksom. Pojedini grbovi prethodno su tiskani, izrezani i onda nalijepljeni u grbovnik. Pretpostavlja se da je pojedine grbove izrezao s izvornih povelja ili knjiga. Unatoč opravdanim kritikama rad i nastojanja te sačuvani rukopisi Jerolima Buffalisa predstavljaju – uz potrebiti oprez jer se radi o stručno neškolovanom povjesničaru/amateru – važan korpus za proučavanje heraldičke i genealoške baštine grada Trogira i njegovih ljudi, ali i Dalmacije u cjelini. U recentno vrijeme trogirskom heraldičkom baštinom pa time i djelom J. Buffalisa najviše se bavi Danka Radić, i povijesno i muzeološki, a koja je na tu temu i doktorirala (Trogirska heraldika od XIII. do XX. stoljeća u jadranskom kontekstu, Sveučilište u Zadru, 2015.). Jerolim Buffalis umro je 1790., ali do danas nažalost nije poznat točan datum (dan i mjesec) te mjesto njegove smrti. O Buffalisovu životu i djelu v. Jelena Kolumbić, „Bufalis, Jerolim (Girolamo Buffalis), pisac i bilježnik (Trogir, 3. IV 1725 – potkraj XVIII st.)“, Hrvatski biografski leksikon 2 (1989): s. v. (445-446) ; Vicko Prodić, »Kronika otoka Brača«, preveo i uredio Josip Posedel, u: Legende i kronike, ur. Vedran Gligo i Hrvoje Morović, Split: Čakavski sabor (Splitski književni krug. Svjedočanstva, knj. 2), 1977., 221-264 ; Pavao Andreis, Povijest grada Trogira, I–II, (prev. i ur. Vladimir Rismondo), Split: Čakavski sabor (Splitski književni krug: pisci XVII i XVIII stoljeća, knj. 3), 1977. – 1978. ; Carl Georg Friedrich Heyer von Rosenfeld, Der Adel des Königreichs Dalmatien, Nürnberg: Verlag von Bauer und Raspe (J. Siebmacher's grosses und allgemeines Wappenbuch, XIV. 3), 1873. (Zagreb: Golden marketing, 21995.) ; Ugo Inchiostri, „Di un codice inedito su Traù, Scintille /Zadar/ III/1888-1889 (1889) 21: 2-4 ; Ugo Inchiostri, „Documenti su la famiglia de Bufalis di Traù“, Bullettino di archeologia e storia dalmata XII (1889) 10: 155-158 ; XII (1889) 11: 168-171 ; Francesco Madirazza, „Il Re d’Armi di Traù“, Smotra dalmatinska XIII (1900) 71: 1-2 ; XIII (1900) 72: 1-2 ; XIII (1900) 74: 1- 2 ; Ugo Inchiostri, „Di un codice araldico traguriense“, Archivio storico per la Dalmazia /Roma/ II (1927) 4/21/: 121-136 ; Roko Slade Šilović, „Carska obitelj Laskaris u Trogiru“, Narodna starina IX (1930) 22: 216-217 ; Ante Delalle, „Nekoliko novih podataka o obitelji Dalle Ale“, Glasnik heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, životopisa i pečatoslovlja II (1938) 1-2: 14-15 ; Viktor Antun Duišin (uz suradnju: Aleksandra Kulmera, Milana Praunspergera, Alfreda Makanca, Ivana Dominisa i Bartola Zmajića), Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, knjiga I, (A-H), Zagreb: Vlastita naklada, 1938., LXVII, 163, 288 ; Andre Jutronić, „Commentario e gieneoloia Jerolima de Buffalisa o dolskoj obitelji Gospodnetić-Dominis iz godine 1768.“, Starine JAZU 53 /Odjel za društvene nauke/ (1966): 135-174 + rodoslovlje ; Andre Jutronić, Bračke teme, odabrala i uredila Nevenka Bezić-Božanić, Split: Književni krug (Splitski književni krug. Suvremenici, knj. 14), 2002. ; Maja Novak-Sambrailo, „Političko-upravni položaj Nina u doba Mletačke Republike“, Radovi Instituta JAZU u Zadru 16-17 (1969): 185 (157- 189) ; Jelena Kolumbić, „Grbovi trogirskih obitelji u obiteljskoj povijesti Jerolima Buffalisa“, Mogućnosti XXVII (1980) 10-11: 1141- 1146 ; Nada Klaić, Trogir u srednjem vijeku, knj. II, sv. 1, Javni život grada i njegovih ljudi, Trogir: Muzej grada Trogira (Izdanja Muzeja grada Trogira, sv. 5 / Povijest grada Trogira), 1985. (podatci o plemićkim obiteljima) ; Ivo Babić – Arsen Duplančić, „Povijest trogirske obitelji Babić-Nutrizio“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 11 (1990): 329-345 ; Miroslav Granić, „Dalmatinske obitelji u »Libro aureo dei veri titolati« mletačkog magistrata nad feudima“, Radovi. Razdio povijesnih znanosti. Filozofski fakultet Zadar – Sveučilište u Splitu XXX/1990-1991 (1992) 17: 176, 191, 196 (159- 208) ; Danica Božić-Bužančić, „Trogirska obitelj Garanjin i nacrt za biografiju Ivana Luke mlađeg, agronoma fiziokratskog usmjerenja“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja III (1994) 1/2: 5-37 ; Mladen Andreis, „Analiza Buffalisove genealogije na temelju povijesnih izvora“, Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 19 (2001): 1-22 ; Mladen Andreis, „Trogirski patricijat u srednjem vijeku“, Rasprave iz hrvatske kulturne prošlosti 2 (2002): 5-210 ; Mladen Andreis, „Birači rektora crkve Sv. Barbare u Trogiru. Građa za anagraf dalmatinskoga plemstva u 16. stoljeću“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 18 /= U povodu 50. obljetnice Državnog arhiva u Splitu/ (2002[2003]): 161-237 ; Mladen Andreis, „Rod Slade u Trogiru“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja XI (2002[2003]) 1/2 /= Tema broja: Mirko Slade-Šilović (1916. – 1992.)/: 15- 26 ; Mladen Andreis – Irena Benyovsky – Ana Plosnić, „Socijalna topografija Trogira u 13. stoljeću“, Povijesni prilozi XXII (2003) 25: 37- 92 ; Mladen Andreis, Trogirsko plemstvo do kraja prve austrijske uprave u Dalmaciji (1805.), Trogir: Muzej grada Trogira, 2006. ; Mladen Andreis – Irena Benyovsky Latin – Ana Plosnić Škarić, „Socijalna topografija Trogira u 14. st.“, Povijesni prilozi XXVI (2007) 33: 103-193 ; Mladen Andreis, „Metodološki pristup analizi dalmatinskoga gradskog plemstva: primjer analize trogirskoga plemstva od 13. stoljeća do kraja prve austrijske uprave (1805.)“, Acta Histriae 16 (2008) 1-2: 1-36 ; Danka Radić, Grbovi i rodoslovlja grada Trogira (Muzej grada Trogira, Lapidarij Galerija "Cate Dujšin-Ribar", 31. III. – 30. IV. 2004.). Katalog izložbe, Trogir: Muzej grada Trogira, 2004. ; Danka Radić, „Grbovi i rodoslovlja grada Trogira. Muzej grada Trogira – Lapidarij, Galerija "Cate Dujšin-Ribar", 31. III. – 30. IV. 2004.“, Vartal – časopis Ogranka Matice hrvatske Trogir za kulturu, društvena i gospodarska pitanja XIII (2004) 1/2: 109-113 ; Nikša Mendeš, „Prikaz izložbe "Grbovi i rodoslovlja grada Trogira": izložba autorice Danke Radić, Muzej grada Trogira, održana u Državnom arhivu u Rijeci, travanj 2007.“, Informatica museologica 38 (2007) 1-2: 150-152 ; Danka Radić, „Knjižnica obitelji Slade-Šilović“, Građa i prilozi za povijest Dalmacije 21/2006- 2007 ([2008]): 175-205 ; Danka Radić, „Grbovi splitskih obitelji u Armi di Trav – Gioco de Armi Jerolima Buffalisa i na trogirskim zdanjima“, Kulturna baština 34 (2007): 47-82 ; Danka Radić, „Trogirska heraldička baština s osobitim obzirom na pomorstvo i prekomorske veze/ Il patrimonio araldico di Traù con un particolare sguardo sulla navigazione e sui rapporti tra le due sponde dell’Adriatico“, Adriatico / Jadran – Rivista di cultura tra le due sponde (2010) 1-2 /= Atti del V Congresso Internazionale della Cultura Adriatica (nuova serie), Pescara – Francavilla al Mare – Split 14-18 giugno 2010./: 283-305 ; Danka Radić, „Romantične restauracije i domišljanja. Kopije i falsifikati u trogirskoj heraldici“, Anali Galerije Antuna Augustinčića XXVIII-XXIX/2008- 2009 (2010) 28-29 /= Simpozij „Original u skulpturi“, Klanjec, 4. – 6. lipnja 2008. Zbornik radova/: 141-173 ; Danka Radić, Trogirska heraldika od XIII. do XX. stoljeća u jadranskom kontekstu, doktorski rad, mentor: prof. dr. sc. Ivo Babić, komentor: prof. dr. sc. Mithad Kozličić, Zadar: Sveučilište u Zadru, 2015. ; Miroslav Granić, Paški grbovnik, Split: Književni krug (Biblioteka znanstvenih djela, knj. 117), 2002., 110 ; Stjepan Antoljak, Hrvatska historiografija, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (Posebna izdanja), 2004., 145, 148 ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, „Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)“, Arhivski vjesnik LI (2008): 163, 192, 195 (161-226) ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311 ; Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir. Prostor i društvo, Zagreb: Hrvatski institut za povijest (Biblioteka Hrvatska povjesnica, III. Monografije i studije, sv. 44), 2009. (podatci o plemićkim obiteljima) ; Ivo Babić, Trogir. Grad i spomenici, Split: Književni krug (Biblioteka Knjiga Mediterana, knj. 87) i Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2016., 89, 165, 246 ; Mate Božić, Heraldička istraživanja na području Hrvatske, diplomski rad, mentor: prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest, 2016., 6, 53-55, 61, 77, 80, 82 ; Miroslav Granić – Denis Martinović, Plemstvo Kraljevine Dalmacije 1814. – 1918., Zadar: Državni arhiv u Zadru i Književni krug Split (Biblioteka Knjiga Mediterana, sv. 100), 2018. (podatci o trogirskim plemićkim obiteljima).

Lexicon of Croatian Heraldry, Heraldists, Jerolim Buffalis (1725–1790)

http://hgzd.hr/grb-i-zastava/