hrvatski

Moralitet i legalitet u Kantovoj etici

Razlikovanje moraliteta i legaliteta jedan je od osnovnih toposa Kantove etike. No, pored toga što se nerijetko suviše jednostavno (a ponekad i pogrešno) tumači, ono samo po sebi ne izražava svu kompleksnost Kantova poimanja moralne ispravnosti izvjesnih tipova nastrojenosti volje. Stoga je cilj ovog rada ukazati na različite vrste moralno relevantnih djelovanja (koja se ne ograničavaju samo na moralitet i legalitet), a onda i pojasniti u kojoj se mjeri svako od njih može poimati kao moralno ispravno. U tu ćemo svrhu potanko razmotriti problem nastrojstva volje, a onda i neka problematična tumačenja legaliteta i moraliteta, pri čemu se kao poseban problem ističe onaj izjednačavanja moraliteta s autonomijom, a legaliteta s heteronomijom (prvenstveno u domaćoj filozofskoj produkciji). Problem različitih stupnjeva moralne ispravnosti djelovanja ispitat će se i s obzirom na fenomen moralnog osjećaja, a posebna će pažnja biti posvećena ulozi vrste djelovanja koje se odnosi na imanje neposrednog nagnuće spram moralno ispravne radnje, premda nije izravno određeno moralnim zakonom. Analiza ovih problema dovodi do zaključka da legalitet biva zadovoljen onim djelovanjem koje se izvanjski vrši onako kako bi ga izvršavala volja koja je autonomno određena. S obzirom na to, određenje moraliteta prethodi određenju legaliteta. Suprotan put može se detektirati tek u procesu odgoja.

Immanuel Kant ; legalitet ; moralitet ; nastrojstvo volje ; autonomija ; heteronomija ; moralni osjećaj ; odgoj

nije evidentirano