hrvatski

Destinacije ljepote Jamesa MacMillana

»Živimo u doba glazbene nade. Vrijeme i prostor, narativna i simultana složena zvukovnost dodiruju se s ljudskim i kozmičkim. U tijeku je skladanje jedne boga- tije dijagonale – koja nanovo silazi.«1 Tako engleska teologinja Catherine Pickstock ocjenjuje »anomaliju suvremene glazbe«, začudno bliske religioznomu senzibilitetu. Glazbena kompozicija, izvedba i refleksija škotskoga skladatelja i dirigenta Jamesa MacMillana (rođ. 1959.) zacijelo se upisuje u suvremeni trend koji se nadovezuje na bogato naslijeđe Oliviera Messaiena.2 Naime, njegovo »katoličanstvo« ostavilo je dubokoga traga u glazbenom religioznom modernizmu koji je pronašao nove puteve svojega ozbiljenja u najnovijim djelima religiozne i liturgijske tematike. U suvreme- nim glazbenim traganjima razvidan je povratak na liturgijske obrasce, na takorekuć likvidne zasade nedogmatske »anonimne religioznosti« kojima se vjerski kult zamje- njuje glazbenom stvaralačkom sakralnošću, kultom glazbenoga genija. U glazbenom svijetu došlo je do buđenja želje za nekim mističnim zaboravljenim svetkovinama. No, povratak religioznomu u širem, a liturgijskomu u užem smislu, u suvremenoj glazbi sa sobom nosi stanovitu ambivalentnost koja svoju nadu pokušava pronaći u blije- dim obrisima tradicije, u slavospjevu pradavnih vremena, a zapravo ostaje zapletena u samodostatnu postmodernost. Nije to slučaj glazbe Jamesa MacMillana koji je, za razliku od drugih britanskih skladatelja (poput Vaughana, Howellsa, Brittena i dr.) koji su bili tako blizu religijskim temama, a ipak distancirani od formalnih crkvenih vjerovanja, svoju stvaralačku emociju duboko utkao u kršćansko bogoslužno slavlje te otvorio neke nove poglede na jezik vjere u svojoj doksološkoj visini.

James MacMillan ; liturgijska glazba ; liturgijska estetika

nije evidentirano