hrvatski

Toksičnost farmaceutika u binarnim smjesama

Sve veća potrošnja i upotreba farmaceutika posljedica je intenzivnog rasta broja stanovnika, otkrića novih lijekova te povećanja udjela starije populacije u razvijenim zemljama. Brzi rast svjetske populacije rezultirao je i globalnim povećanjem osviještenosti o važnosti pitke vode te sukladno tome intenzivnijim monitoringom okoliša. Farmaceutici su jedna od tvari čija prisutnost u vodenom mediju predstavlja potencijalnu prijetnju organizmima. Iako su u okolišu prisutni uglavnom u koncentracijama koje se ne smatraju štetnim za ljudsko zdravlje, mnogi od njih kumulativno mogu uzrokovati štetne učinke ; to znači da se stvarni rizik krije u dugoročnoj izloženosti. U mnogim zemljama, uključujući Europsku Uniju, procjena rizika još uvijek je uglavnom usmjerena na analizu efekata čistih tvari, a manje na njihove smjese, iako su upravo smjese tvari najčešće prisutne u okolišu. Problem sa smjesama onečišćivala jest u činjenici da smjese mogu imati veću toksičnost od zasebnih komponenta (sinergizam). Za potrebe istraživanja odabrano je šest farmaceutika, redom: azitromicin, eritromicin, karbamazepin, oksitetraciklin, deksametazon i diklofenak, te je analizirana njihova zasebna ali i zajednička toksičnost u binarnim smjesama. Ukupno je analizirana toksičnost 45 binarnih smjesa. Primijenjena su dva najčešće korištena modela za opis toksičnosti smjesa: aditivni model (engl. Concentration adition model) i model neovisnog djelovanja (engl. Independent action model). Usporedbom predviđenih i eksperimentalno određenih vrijednosti toksičnosti dobivena je informacija o mehanizmu toksičnog djelovanja ispitanih farmaceutika u smjesama.

farmaceutici, binarne smjese, toksičnost

nije evidentirano