hrvatski

Postupak upravnog suda u slučaju nenadležnosti – primjena čl. 28. ili 30. Zakona o upravnim sporovima

Zakon o upravnim sporovima, na prvi pogled, uređuje istu situaciju dvjema različitim odredbama – članak 28. stavak 2. uređuje kako sud postupa u slučaju da zaprimi tužbu u stvari koja ne ulazi u domet upravnog sudovanja, a članak 30. stavak 1. točke 4. i 7. uređuju kako sud postupa u slučaju da zaprimi tužbu u stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, odnosno kako sud postupa u slučaju da zaprimi tužbu u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora. Uistinu izgleda da sud može odabrati koju normu Zakona o upravnim sporovima primijeniti jer uređuju isti činjenični supstrat unatoč tome što su procesne posljedice primjene navedenih normi bitno različite. Autor u radu ponajprije zauzima gledište da se radi o pravnoj antinomiji koja mora biti razriješena tumačenjem. Potom analizira obje norme i zaključuje da se članak 28. odnosi na situacije u kojima sud zaprimi tužbu za koju nije mjesno nadležan, uz iznimku situacije kada prvostupanjski upravni sud zaprimi tužbu u predmetu spora za koji je nadležan Visoki upravni sud Republike Hrvatske i obratno. U situacijama kada sud zaprimi tužbu u stvari za koju nije stvarno nadležan niti jedan upravni sud dužan je tužbu odbaciti primjenom članka 30. stavka 1. točaka 4. ili 7. Zakona o upravnim sporovima.

nenadležnost, odbacivanje tužbe, predmet spora, sudska zaštita izvan upravnog spora

nije evidentirano