hrvatski

Utjecaj koizlozenosti srebrnih nanočestica i indometacina na embrije jezinca Arbacia lixula

U tokovima otpadnih voda uz nanočestice pronađene su i visoke koncentracije supstanci lijekova kao što je primjerice indometacin. Međutim, nedovoljno je podataka i istraživanja o interakciji nanočestica i lijekova te njihovom potencijalnom učinku na morske organizme. Zbog toga smo u ovom radu istraživali utjecaj srebrenih nanočestica koncentracija 5 i 50 μg L- i indometacina koncentracija 0.001, 0.01, 0.1, 1 i 10 mg L-1 posebno, a potom različitim kombinacijama na razvoj embrija morskog ježinca Arbacia lixula te stvaranje reaktivnih kisikovih vrsta u embrijima. Pri koncentracijama indometacina od 1 i 10 mg L-1, broj normalno razvijenih embrija se smanjio. LD50 izračunat je na 0.11 mg L-1. Kod testiranja s nanočesticama srebra, pri višoj koncetraciji koja je iznosila 50 µg L-1 izazvala je smrtnost svih embrija. U kombinaciji indometacina (0.001 – 0.01 mg L-1) s 50 μg L-1 nanočestica srebra embriji su dostigli razvoj kao i u kontrolnoj skupini. Međutim, koncentracija od 5 μg L-1 AgNP značajno povećava toksičnost indometacina te su svi embriji bili ne razvijeni pri koncentraciji indometacina od 0.01 mg L-1. Uzrok takvim antagonističkim ili sinergističkim efektima može biti povezan s interakcijom indometacina sa ionima srebra ili površinom nanočestica, međutim potrebna su daljnja istraživanja kako bi se otkrila uloga ovih spojeva. Koncentracije reaktivnih kisikovih spojeva bile su niske za većinu kombinacija indometacina i nanočestica srebra, što ukazuje da indometacin može imati protuupalnu ulogu kod ublažavanja toksičnih učinaka iona srebra ili nanočestica.

indometacin ; embrialni razvoj ; Arbacia lixula ; srebrne nanočestice

nije evidentirano