Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 106959

Neki uzroci oštećenja i kakvoća sjemena lužnjaka (Quercus robur L.) i nizinskog brijesta (Ulmus minor Rich.) tijekom plodonošenja u ekološko-gospodarskim tipovima II-G-10 i II-G-20.


Poštenjak, Karmelo; Gradečki, Marija
Neki uzroci oštećenja i kakvoća sjemena lužnjaka (Quercus robur L.) i nizinskog brijesta (Ulmus minor Rich.) tijekom plodonošenja u ekološko-gospodarskim tipovima II-G-10 i II-G-20. // Znanost u potrajnom gospodarenju Hrvatskim šumama / Matić, Slavko ; Ante P.B. Krpan (ur.).
Zagreb: Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski institut, Jast, 2001.


Naslov
Neki uzroci oštećenja i kakvoća sjemena lužnjaka (Quercus robur L.) i nizinskog brijesta (Ulmus minor Rich.) tijekom plodonošenja u ekološko-gospodarskim tipovima II-G-10 i II-G-20.
(Some causes of damage and quality to the seeds of peduncled oak (Quercus robur L.) and field elm (Ulmus minor Rich.) durin the seed crop in cological management forest type II-G-10 i II-G-20)

Autori
Poštenjak, Karmelo ; Gradečki, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Znanost u potrajnom gospodarenju Hrvatskim šumama

Urednik/ci
Matić, Slavko ; Ante P.B. Krpan

Izdavač
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski institut, Jast

Grad
Zagreb

Godina
2001

Raspon stranica

ISBN
953-6307-55-3

Ključne riječi
Ekološko-gospodarski tipovi II-G-10 i II-G-20, plodonošenje, kakvoća sjemena
(Ecological-managerial types II-G-10 and II-G-20, seed production, seed quality)

Sažetak
Hrast lužnjak je najznačajnija gospodarska vrsta u Hrvatskoj, koja je tijekom zadnjih dvaju stoljeća značajno iskrčena, pa tako danas dolazi u Panonskom području (II) u 14 EGT (ekološko- gospodarskih tipova, između kojih je II-G-10 najznačajniji) na oko 200.000 ha. Nekada je uz lužnjak nizinski brijest kao druga gospodarski značajna vrsta zauzimao preko 25 % učešća u ovim šumama, kako bi pred pola stoljeća gotovo potpuno nestao. Pisane tragove o šumskom sjemenarstvu iz Panonskog područja (II) nalazimo iz sredine 19. stoljeća, kada su veći kompleksi lužnjakovih šuma obnavljani sadnjom žira pod motiku, nakon što nije uspjela prirodna obnova. Dakako, ove zahvate ne možemo smatrati počecima organiziranog sjemenarstva u Hrvatskoj koji su se dogodili stoljeće kasnije, tj. sredinom 20. stoljeća. Istovremeno se zapažaju negativni učinci suvremenih modernih tehnologija na šumske ekosustave, a posebno učinkovito u nizinskom Panonskom području (II). U ovom je području potražnja žira tijekom posljednjih četiriju desetljeća, rasla indeksom od 1150 (Gradečki i dr. 1997). Utvrđivanje parametara kakvoće žira lužnjaka i nizinskog brijesta kontinuirano se obavlja više od četiriju desetljeća u laboratoriju Zavoda za kontrolu šumskog sjemena u Rijeci (kasnije u Šum. institutu) prema ISTA standardima. Uzorci sjemena obiju vrsta potječu iz priznatih i izabranih sjemenskih sastojina. Površine priznatih sjemenskih sastojina lužnjaka iznose oko 3.500 ha, a izabranih oko 10.000 ha dok su priznate sjemenske sastojine nizinskog brijesta veoma male - riječ je o manjim grupicama stabala (od 2 do 20 stabala). Rezultati istraživanja uroda žira daju sljedeće podatke: prosječna apsolutna masa iznosila je 5.479, 27 g. Broj žireva u 1000 g prosječno je bio 186, 54. Broj žireva po 1m2 tlocrta krošnje prosječno je iznosio 163, 82 kom. Prosječna klijavost sjemena bila je 80, 09 %. Glede obavljene kategorizacije žira, zdravi žir sudjeluje sa 63, 68 %, a bolesni, gnjili i neupotrebljivi (koji je napadnut od insekata i gljivičnih oboljenja), sa 36.32 %. Nadalje, od zdravog žira samo 40, 42 % je onaj koji se može upotrebljavati za potrebe sjemenarstva, tj. gotovo 60 % količine žira nije upotrebljivo. Dakako, radi se o izostanku pravovaljane zaštite kako sastojine tako i plodonošenja. Pored toga, 75 % količine-broja žira potroši se kao hrana kod normalnog lovno-gospodarskog kapaciteta za preživače, crnu divljač, divljeg goluba i druge nelovne faune koja se služi žirom kao elementom prehrane. Sjeme nizinskog brijesta ima vrlo nisku klijavost koja prosječno iznosi 15, 99 %, čemu je šturo sjeme prosječno pridonosi sa 39, 1% te bolesno i gnjilo sa 44, 91 %. Šturo sjeme nizinskog brijesta prouzročuje djelomično i brijestova pipa ( Anthonomus ulmi Deg.) koja tijekom cvatnje u veljači, odgriza njušku tučka i time onemogućuje oprašivanje. Gornji rezultati upućuju na krajnje neracionalno gospodarenje priznatim sjemenskim sastojinama i proizvodnjom šumskog sjemena - žira čija je potražnja nekoliko puta veća nego realne mogućnosti plodonošenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Šumarstvo



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
00240101

Ustanove
Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko