hrvatski

Kako istodobno biti pravedan i moralan? – promatrano iz perspektive Luhmannove teorije morala

U Luhmannovoj teoriji sustava moral predstavlja 'posebnu vrstu komunikacije' koja je moguća u svim dijelovima društva. Da bi kao takav mogao u svome 'moralnom području' davati prosudbe, moral se služi 'kôdom dobro/loše', odnosno 'dobar/zao', čime u danome društvu izaziva sukobe i sporenja, a posebno u odnosu na dva druga, isto tako izdvojena i samostalna društvena sustava: pravo - koje se koristi kôdom 'pravično, / nepravično' i znanost - koja se koristi kôdom 'istinito / neistinito'. Polazeći od takvoga određenja morala, sasvim opravdanim se postavlja pitanje, je li, kako Luhmann kaže, modernome izdiferenciranom društvu moral uopće potreban, odnosno je li u našemu modernom društvu koje je uređeno na osnovama prava i znanosti, moralno djelovanje uopće više moguće, pošto se, prema riječima Waltera Reese-Schäfera, u konfliktnim situacijama nitko više ne osvrće na moral i moralne prosudbe nego ponajviše na pravo i znanost. Jer, kada bi, smatra Luhmann, današnje moderno funkcionalno izdiferencirano društvo počivalo na prosudbama „dobro“ ili „loše“, tada bi se ono prema načelima suvremene demokracije u cijelosti urušilo. Razorili bi ga 'preostali potencijali' morala. U tome smislu, autor u ovome članku traži odgovor na sljedeće pitanje: ako neka moralna djelovanja imaju negativne posljedice u društvu i po društvo, ima li onda uopće smisla u današnjemu (npr. hrvatskome) društvu biti moralan i moralno djelovati, ili bi moral pri donošenju odluka (svejedno u kojemu funkcionalnom sustavu društva se one donosile) trebao djelovati kao neka vrsta kompasa, odnosno smjerokaza?

Luhmann, teorija sustava, funkcionalno diferenciranje, moral, etika

nije evidentirano