hrvatski

Sakralizacija ratnoga zločina i njegovih počinitelja: Srebrenica kao primjer

Kako se navodi u zajedničkoj optužnici Međunarodnoga kaznenog suda u Den Haagu od 14. studenoga 1995. protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u Potočarima kraj Srebrenice vojnici Vojske Republike Srpske su 12. srpnja 1995. po nalogu Ratka Mladića, a uz punu suglasnost Radovana Karadžića i pripadnika UN- ovih vojnika iz Nizozemske, izvršili izdvajanje muškaraca Muslimana od žena i djece i potom nad njima počinili zločin genocida. Zapravo, Ratko Mladić i Radovan Karadžić su u razdoblju između 6. srpnja 1995. i 22. srpnja 1995. godine, ili oko toga vremena, „pojedinačno i u suradnji s drugima planirali, podsticali, naređivali ili na drugi način pomagali i sudjelovali u planiranju, pripremi ili izvršenju zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja ratnih zakona i običaja.“ Polazeći od povijesne činjenice izvršenoga ratnog zločina genocida u Potočarima kraj Srebrenice, autor će analizirati stav četiriju religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini: bošnjačko-muslimanske, hrvatsko-katoličke, srpsko-pravoslavne i židovsko-sefardske prema ratnome zločinu uopće, a posebno prema ratnome zločinu genocida. Pri tom će posebnu pozornost posvetiti odnosu tih zajednica - koje sve svoje društveno i vjerničko djelovanje temelje na poštivanju općeljudskih vrijednosti i nepovredivosti ljudskoga života - prema svojim članovima počiniteljima ratnih zločina i tražiti odgovor na pitanje zašto ni jedna od njih nema „svojih“ ratnih zločinaca, odnosno na koji način se u njima vrši sakralizacija ne samo ratnoga zločina nego i njegovih počinitelja. A sve to da bi pokazao da se zločin genocida i njegova sakralizacija nisu dogodili negdje na 'čardaku ni na nebu ni na zemlji' nego u Europi čiji je sastavni dio BiH i Srebrenica u njoj.

Europa, Bosna i Hercegovina, Srebrenica, ratni zločin genocida, odnos religijskih zajednica u BiH prema ratnome zločinu

nije evidentirano