hrvatski

O čovjeku, znanstveniku i učitelju. Akademiku Ivanu Cvitkoviću, sociologu religije, u čast

Kao i drugi sociolozi, i Ivan Cvitković slijedi i ispunjava temeljnu zadaću sociologije: opisati i objasniti društvene promjene koje se, kolikogod to na prvi pogled izgledalo tako, nikada ne pojavljuju slučajno i izvan društvenih struktura. Cvitković spada u skupinu sociologa koje ne interesira samo puko opisivanje onoga što se dogodilo, nego on uvijek minuciozno traga za uzrocima, za razlozima koji su doveli do neke određene društvene mijene ili do određene društvene pojave, kako u predratnome tako i ratnom te posebno u poslijeratnome razdoblju. Cvitkovićev hod kao sudionika u društvenim zbivanjima novovjeke predratne, ratne i poslijeratne Bosne i Hercegovine i kao neumornog istraživača uzroka i posljedica tih zbivanja sa socioreligijskoga stajališta započinje davne 1969. godine. Bit će to početak jedne uistinu plodne znanstvene i stručne socioreligijske karijere usredotočene na istraživanje odnosa religije i društva, religije i politike, crkve i politike, religije i nacije, religije i rata i drugih socioreligijskih odnosa. Bit će to početak kojemu se još uvijek ne nazire kraj. Cvitkovićeva djela bjelodano svjedoče erudiciju, jedno uistinu zavidno obrazovanje i izvrsno poznavanje velikih svjetskih religijskih sustava koje nije nastalo slučajno, već upornim samoprijegornim radom, ona svjedoče o njegovom – unatoč postojanju partijskih stega – hrabrom upuštanju u istraživanje najvažnijih odnosa u jednome društvu – odnosa religije i društva, crkve i politike. Iako bi mnogi, s današnje točke gledanja, mogli reći da to istraživanje nije bilo s distance, već s pozicije moći u odnosu na nemoć i društvenu marginaliziranost religije i religijskih zajednica, moram ipak reći da to nije istina. Cvitkovićevi tekstovi bili su u to vrijeme prijeko potrebni, oni su relaksirali ondašnju društvenu i političku zbilju, oni su pobijali uvriježeno shvaćanje nekih autora da će religija iščeznuti, odnosno da je više nema, i pokazivali da su religija i religijske zajednice tu, da su svakim danom sve življe i društveno utjecajnije i da im se mora posvetiti dužna pažnja. A to je moglo tako biti jer se Cvitkovićevo bavljenje religijom i religijskim zajednicama odvijalo u razdoblju međusobnoga razumijevanja socijalističkoga sustava i religijskih zajednica, u razdoblju koje počinje sredinom sedamdesetih i traje do kraja osamdesetih godina 20. stoljeća, u razdoblju u kojem dolazi do uspona i uspostave boljih državno-crkvenih odnosa, u razdoblju u kojemu se u srednjeeuropskim, istočnoeuropskim i jugoistočnoeuropskim zemljama počinju odvijati naočigled suprotstavljeni procesi. S jedne strane, nastavlja se već započeti trend opadanja crkvenosti, dakle sve veći broj ljudi prestaju biti članovi crkava i vjerskih zajednica, dok, s druge strane, počinje oživljavati vjerski život, kako na individualnoj, tako i na institucionalnoj razini, što su pokazivala i sociološka i crkvena istraživanja u tome razdoblju.

Ivan Cvitković, Bosna i Hercegovina, religija, sociologija religije, nacija, nacionalni i religijski identiteti

nije evidentirano