hrvatski

Arhitektonski biro Ludwig & Hülssner i Hrvatska. Od monumentalne neorenesanse do tipskih projekata u suton historicizma

Članak govori o radu njemačkog arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner na projektiranju javnih građevina u Hrvatskoj krajem 19. stoljeća. Izvori iz Državnog arhiva u Leipzigu otkrivaju da je ovo poduzeće osnovano 1882. i da je službeno prestalo postojati 1897. Tvrtka je imala dvije podružnice, u samome Leipzigu (najprije u Mozartstrasse 1, a potom u Mozartstrasse 19) te u Berlinu (najprije u Beuthestrase 4, a potom u Neue Jacobstrasse 1/3). Nažalost, podrobniji podaci o školovanju i životnom putu dvojice arhitekata po kojima je ured nazvan, Alberta Ludwiga i Theodora Hülssnera, nisu se mogli pronaći. Najviše podataka o njihovom radu doznaje se iz dva albuma radova istoga naslova Neue Schulhäuser (Nove školske zgrade) koje su objavili. Prvi su objavili zajednički 1893., a drugi je objavio 1900. Albert Ludwig samostalno, no obuhvaća radove nastale i prije raspada zajedničkog poduzeća. Iz albuma je vidljivo da se radilo o iznimno plodnome birou, aktivnome uglavnom na području tadašnjeg Njemačkog carstva. Nisu se bavili isključivo projektiranjem škola, već i drugih javnih građevina (bolnica, klaonica), ali i stambenih, te stambeno-poslovnih zgrada. Koliko se da zaključiti iz novijih izdanja vezanih za povijest historicizma u Njemačkoj ne radi se o arhitektonskom poduzeću koje bi se ubrajalo u vodeće protagoniste historicizma u toj zemlji krajem 19. stoljeća, no za povijest ovoga razdoblja u arhitekturi Leipziga i okolice iznimno su važni. Poput većine svojih suvremenika projektirali su javne građevine uglavnom u neorenesansnom stilu. Primjeri njihovih školskih zgrada u Njemačkoj pokazuju kako im je prvi izbor bila sjevernjačka, takozvana njemačka neorenesansa, no po potrebi su projektirali i u stilu talijanske neorenesanse. U tome će stilu projektirati i većinu svojih radova za Hrvatsku. U Hrvatskoj počinju raditi zahvaljujući prvom hrvatskom povjesničaru umjetnosti Isi Kršnjavome koji je između 1891. i 1896. bio predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade odnosno svojevrsni onodobni ministar kulture, prosvjete i vjera hrvatske autonomne pokrajine u okviru Austro- Ugarske Monarhije. Kršnjavi je iskoristio svoj položaj kako bi proveo cijeli niz reformi, dio kojih se odnosio i na javnu arhitekturu. Bilo mu je, naime, iznimno stalo podići kvalitetu arhitektonskih projekata za Hrvatsku. S tim je ciljem, smatrajući inženjere Građevnog odsjeka pri Unutrašnjem odjelu hrvatske Zemaljske vlade nedovoljno kvalitetnim projektantima Kršnjavi u prvim godinama svoga predstojnikovanja nastojao oduzeti iz njihove ingerencije projektiranje građevina koje su spadale u njegov resor – dakle, crkvenih, školskih i drugih srodnih građevina. Projekte za njih povjeravao je kvalitetnim hrvatskim arhitektima, na prvom mjestu Hermanu Bolléu, Kuni Waidmannu, Josipu Vancašu i drugima. Tek rijetko se odlučivao na angažiranje nehrvatskih arhitekata ili organiziranje natječaja – najčešće samo u slučajevima kada je neku građevinu smatrao tehnički presloženom za hrvatske arhitekte (poput zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu) ili kada je smatrao da treba iskoristiti bogatije iskustvo stranih arhitekata u podizanju određenih tipova zgrada (kao u slučaju radova arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner). Za rad arhitektonskog biroa Ludwig & Hülssner doznao je preko spomenutog albuma njihovih projekata za škole iz 1893. Pozvao ih je stoga da sudjeluju na natječaju za projekte takozvanog Školskog foruma u Zagrebu 1893. – 1894. Iako niti jedan projekt na tome natječaju nije odnio prvu nagradu Kršnjavi je rad Ludwiga & Hülssnera smatrao najpogodnijim za realizaciju pa je njih pozvao da izrade nove, dijelom promijenjene projekte po kojima su zgrade srednjih škola (Kraljevske velike gimnazije, Realke i Trgovačke škole s muzejom i gimnastičkom dvoranom) i izvedene 1894.-1895. godine. Gradnja škola na današnjem Rooseveltovom trgu predstavljala je jedan od najzahtjevnijih i najskupljih projekata koje je Kršnjavi realizirao u svojemu mandatu. Zbog vrlo visoke cijene radova došao je u sukob s tadašnjim hrvatskim banom (premijerom) Dragutinom Károlyem Khuen-Héderváryjem. Sve su škole smještene unutar jedne zgrade, podignute u stilu talijanske neorenesanse. Njezino glavno pročelje iznimno nalikuje, osobito u svojemu središnjem dijelu, glavnom pročelju zgrade Politehnike u Zürichu Gottfrieda Sempera. U sličnom je stilu 1894.-1896. podignuta po projektima Ludwiga & Hülssnera i monumentalna zgrada hrvatske gimnazije na Sušaku, gradu na obalama Jadranskog mora. Angažiranje Ludwiga & Hülssnera kao stranih arhitekata na ovako skupim vladinim projektima kao što su školski kompleks u Zagrebu i gimnazija na Sušaku naišlo je na otpor u Hrvatskoj pa se to pitanje poteglo i na Hrvatskom saboru 1895. godine. Kršnjavi se branio da ih je angažirao stoga što Hrvatska u to vrijeme nije imala arhitekte specijalizirane za izgradnju škola, a da je on domoljubnijim postupkom smatrao angažiranje boljeg stranoga negoli domaćega slabijega arhitekta. Školskim je forumom, naglasio je pri tom saborskom govoru nastojao stvoriti uzor za buduće školske zgrade. Na sličan su način uzore nesumnjivo trebale predstavljati i druge školske zgrade koje je dao podići po projektu Ludwiga i Hülssnera posvuda po hrvatskim gradićima. I prije nego što je bio završen natječaj za kompleks srednjih škola u Zagrebu, krajem siječnja 1894., Kršnjavi je, naime, angažirao ovaj arhitektonski biro na projektiranju osnovnih škola u Iloku i Novoj Gradiški. Tijekom iste godine angažirani su potom na projektima za dječačku i djevojačku školu te za internat u Gospiću, školu u Đakovu, adaptaciju skladišta Šimatovo u Kraljevici u školu te za preinaku svratišta Stella u Senju u gimnazijsku zgradu. Po projektu koji je izvorno bio namijenjen za izgradnju škole u Novoj Gradiški podignute su i osnovne škole u Karlovcu i Rumi. Moguće je da su Ludwig & Hülssner autori i tipskih projekata za školske zgrade u selima u Hrvatskoj, koji su objavljeni 1895., no to se nije moglo potvrditi. Sigurno je da su autori tipskih projekata za bolnice u Hrvatskoj, po kojima su realizirane bolnice u Slavonskom Brodu i djelomično u Varaždinu, Sisku i Virovitici. Njihove su tipske projekte inženjeri Građevnog odsjeka hrvatske vlade prilagođavali lokalnim potrebama.

Neorenesansa, historicizam, Ban Dragutin Károly Khuen-Héderváry, Iso Kršnjavi, Ludwig & Hülssner, Alfred Ludwig, Theodor Hülssner, tipski projekti, školske zgrade, bolničke zgrade, Zagreb, Sušak, Nova Gradiška, Karlovac, Ruma, Ilok, Gospić, Đakovo, Kraljevica, Slavonski Brod, Sisak, Varaždin, Pakrac

nije evidentirano