hrvatski

Formaliziranje i institucionalizacija programa izobrazbe restauratora u prvoj polovici 20. stoljeća

Prije pokretanja programa izobrazbe restauratora, uobičajen način ulaska u struku bilo je učenje uz rad s iskusni(ji)m majstorom, odnosno šegrtovanje. Praktične vještine i teorijska znanja o restauriranju stjecala su se i iskustvenim učenjem na osnovi pokušaja i pogrešaka. Tridesetih godina 20. stoljeća povjesničari umjetnosti i restauratori, koji su zastupali tzv. znanstveni pristup restauriranju, sve su glasnije isticali zahtjev da se podigne razina kompetencija onih koji se bave restauratorskim poslom. Uvođenje formalnog i sustavnog obrazovanja bilo je važan korak k podizanju kvalitete rada restauratora, usustavljenju osnovnih principa rada i rafiniranju tehničkih postupaka. Ono je bilo nužno i kako bi se omogućila suradnja restauratora s povjesničarima umjetnosti i stručnjacima iz područja prirodnih znanosti koja otada postaje sve intenzivnija. Osnivanjem programa formalne izobrazbe restauratorska je struka podignuta na akademsku razinu.

konzervacija-restauracija ; povijest konzervacije-restauracije ; izobrazba

Cjeloviti tekst predavanja održanog na simpoziju 'Školovanje konzervatora-restauratora: jučer, danas, sutra'. Simpozij je održan u Splitu (Hrvatska) 1. lipnja 2018.