hrvatski

Proizvodni ostaci poljoprivredno-prehrambene industrije kao baza za održivu proizvodnju biodizela

Zbog svoje biorazgradivosti i netoksičnosti biodizel se smatra zelenim gorivom. Međutim, obzirom na trenutačnu tehnologiju na razini industrijske proizvodnje koja se temelji na homogenoj kemijskoj katalizi, biodizel nije tako zelen kako se čini. S jedne strane, korištenjem biodizela, smanjuje se emisija štetnih plinova u atmosferu, prvenstveno CO2, dok se s druge strane troše velike količine energije za proizvodnju takvog biogoriva. Nadalje, generiraju se velike količine otpadne vode koju je potrebno dalje zbrinuti što uvelike poskupljuje proizvodnju biodizela i njegovu konačnu cijenu te smanjuje konkurentnost na tržištu. Trenutačna proizvodnja biodizela može se učiniti održivom pa time i zelenijom i ekološki prihvatljivijom ne samo uvođenjem biokatalizatora u postojeću ili novu tehnologiju proizvodnje, već i uvođenjem alternativnih sirovina, poput proizvodnih ostataka poljoprivredno-prehrambene industrije u pojedine faze tehnološkog procesa proizvodnje. Već su značajni rezultati zabilježeni korištenjem nejestivih i otpadnih ulja i masti te uljnih frakcija kao jeftinijih sirovina čime je skinuta etička sumnja s biodizela koja se temelji na pretvorbi hrane (jestivih ulja) u (bio)gorivo. Najveći nedostaci proizvodnje biodizela enzimskom katalizom (homogenim ili heterogenim biokatalizatorima) su visoka cijena komercijalno dostupnih lipaza i nosača za imobilizaciju te razlog što još uvijek nije prenesena u industrijsko mjerilo. Proizvodnja biodizela iz proizvodnih ostataka poljoprivredno-prehrambene industrije koji je komplesknog sastava, široko dostupan i jeftin te uvelike opterećuje okoliš, trenutačno predstavlja veliki izazov. Iskorištavanjem energije zaostale u biološkom materijalu koji je već prošao ciklus prerade i klasificiran kao otpad/nusproizvod, potencijalno se snižava cijena gotovih proizvoda dobivenih na zdrav i siguran način putem biokatalitičkih procesa. Biokatalitički procesi najčešće ostavljaju jedva primjetan ekološki otisak u odnosu na kemijski katalizirane procese, a ekološki su prihvatljiviji te više u skladu s načelima održivog razvoja. Povrh navedenog stvara se dodana vrijednost porizvodnim ostacima poljoprivredno-prehrambene industrije što je jedan od temelja kružnog gospodarenja. Lipaze imobilizirane na otpad poljoprivredno-prehrambene industrije predstavljaju tehnološko i ekonomsko poboljšanje biokatalitičke proizvodnje koje jasno upućuje na mogućnost ostvarivanja održive proizvodnje na temelju kružnog gospodarenja i približavanja „zero-waste“ modelu.

proizvodni ostaci poljoprivredno-prehrambene industrije ; otpadna ulja i masti ; lipaze ; heterogeni biokatalizatori ; biodizel

nije evidentirano