hrvatski

Pripovjedni postupci u tvorbi sjećanja (Mirko Kovač, Grad u zrcalu)

Rad analizira pripovjedno oblikovanje osobnih i obiteljskih sjećanja u obiteljskoj kronici Grad u zrcalu Mirka Kovača. Mehanizam ispisivanja uspomena posredstvom likova i prostora (kuća, gradova) istodobno se potkopava, pri čemu se razabiru različite pripovjedne strategije: 1. u autoreferencijalnim osvrtima pripovjedač ističe neistovjetnost života i sjećanja te svoju subjektivnu volju da govori o odabranim događajima i u redoslijedu koji sâm uspostavlja ; 2. sjećanje je i objektivno narušeno prekidanjem obiteljskih i rodbinskih veza te ratovima i poplavama, koje mijenjaju prostor i način života ljudi ; 3. obiteljsko sjećanje koje prethodi životu pripovjedača posredovano je upamćenim pričama fokalizatora, starijih članova obitelji ; 4. prostor djetinjstva i odrastanja pripovjedač povezuje sa sudbinama neobičnih ljudi koji su u njemu živjeli, pa njegovo ispisivanje sjećanja znači i tvorbu osobne geografije. Naslovna metafora grada u zrcalu upućuje na grad kao glavni lik, poistovjećen s ljudima koji u njemu žive ili o njemu razmišljaju, te na heterotopijski karakter uspomena, fiksiranih u pisanome tekstu kao u zrcalu, ali lišenih stvarnoga geografskoga prostora. Time sjećanje zadobiva status jedne od mogućih interpretacija života.

sjećanje, pripovjedni postupci, prostorne metafore, Mirko Kovač

nije evidentirano