hrvatski

15. srpnja kao antikolonijalna fantazija: između sjećanja i zaborava

U ovom je radu autorica nastojala prikazati dinamiku sjećanja i zaborava pri konstrukciji političkog pamćenja i ulogu političkog pamćenja u nacionalnim identitetskim politikama na primjeru posljednjeg državnog udara u Turskoj 15. srpnja 2016. Na temelju teorije diskursa Laclau i Mouffea i Lacanove teorije subjekta analizirala je odabranu literaturu u izdanju SETA-e putem hegemonijskog diskursa o Novoj Turskoj vezanu uz Stranku pravde i razvoja, s fokusom na kreaciji anti-kolonijalne fantazije na temelju sedimentiranih diskurzivnih praksi. S navedenim je djelima usporedila kontra- pamćenje koje Ahmet Şık oblikuje u svojim djelima, kako bi ustanovila ključne točke koje njegov diskurs čini “nepoželjnim” u odnosu na službenu verziju pamćenja i prikazali funkciju zaborava u razgraničenju “prave nacije” od “neprijatelja”. Odabranu je građu na tragu teorije Nancy Wood promatrala kao “vektore sjećanja” kako bi prikazala dimenzije performativnosti pamćenja i otkrila njihovu funkciju u strategijama legitimacije diskursa vladajuće stranke.

Turska, 15. srpnja, političko pamćenje, kontra-pamćenje, nacionalni identitet, anti-kolonijalna fantazija, zaborav

nije evidentirano