hrvatski

Utjecaj hipodoncije na izgled profila lica - kefalometrijska analiza

Cilj je ovoga istraživanja bio odrediti profil mekih tkiva, skeletne i dentalne odnose kod ispitanika s hipodoncijom, utvrditi utjecaj opsežnosti i lokalizacije hipodoncije, kao i procijeniti jesu li opsežnost i lokalizacija hipodoncije značajni prediktori skeletnih karakteristika. Uzorak od 194 ispitanika (119 ženskoga spola ; dobi 10-18 godina, medijan 14) izdvojen je iz baze podataka pacijenata Zavoda za ortodonciju Stomatološke klinike Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Prema opsežnosti hipodoncije ispitanici su podijeljeni u tri skupine: blaga (nedostatak 1–2 zuba), umjerena (nedostatak 3–5 zuba) te ozbiljna hipodoncija (nedostatak 6 ili više zuba). Prema lokalizaciji hipodoncije u zubnom luku ispitanici su također podijeljeni u tri skupine: anteriorna (interkanina regija), posteriorna (regija premolara i molara) te antero-posteriorna hipodoncija (kombinacija prethodnih dviju skupina). U istraživanju je napravljena rentgenkefalometrijska analiza laterolateralnih kefalograma snimljenih kao dio standardnoga postupka prije početka ortodontske terapije. Razmatrana su trideset i tri angularna i linearna parametra, podijeljena u tri kategorije: skeletni odnosi, dentalni odnosi i profil mekih tkiva. Prilikom analize u obzir se uzela i lokalizacija hipodoncije po čeljustima. U obradi podataka primijenjene su diskriminacijska analiza i multipla linearna regresija. Povećanjem broja zuba koji nedostaju povećavala se sklonost prema maksilarnom retrognatizmu (smanjenjem vrijednosti kuta SNA), smanjivala prednja donja visina lica, povećavala retruzija gornjih i donjih inciziva te povećavala udaljenost usnica od E linije. Ozbiljna antero-posteriorna hipodoncija pokazala je najveća odstupanja kefalometrijskih parametara u odnosu na blagu i umjerenu anteriornu i posteriornu hipodonciju. Bila je povezana s tendencijom prema razvoju malokluzija Kl III, smanjenom donjom prednjom visinom lica, konkavnijim profilom, retruzijom gornjih i donjih inciziva, povećanim interincizalnim kutom te povećanom udaljenošću usnica od E linije. Neprisutnost hipodoncije u objema čeljustima pokazala se kao značajan prediktor povećanoga nagiba gornjih inciziva. Rezultati ovoga istraživanja ortodontima bi u budućnosti mogli biti vrlo korisni tijekom kliničkoga rada, s obzirom na to da bilo koji od dijagnostičkih parametara profila te skeletnoga i dentalnoga razvoja može biti ključan u planiranju terapije.

hipodoncija ; kefalometrijska analiza ; kraniofacijalna obilježja ; incizivi ; maksilarni retrognatizam ; klasa III ; profil

nije evidentirano