Depresija u svjetlu nekih psihoanalitičkih teorija (CROSBI ID 279875)
Prilog u časopisu | pregledni rad (znanstveni) | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Kušević, Zorana ; Friščić, Tea ; Babić, Goran ; Jurić Vukelić, Dunja
hrvatski
Depresija u svjetlu nekih psihoanalitičkih teorija
Cilj je ovoga selektivnog preglednog članka sažeti neke od najpoznatijih psihoanalitičkih teorija o depresiji. Od Freudovog Tugovanja i melankolije 1917. psihoanaliza je ostvarila značajne iskorake u tumačenju depresije. Depresija je tumačena kao očajnički krik za ljubavlju, autoagresija, konflikt ega, fiksacija na iskustva bespomoćnosti, ekspresija neurotične strukture ličnosti i patološki ishod depresivne pozicije. Depresija je često povezana s agresijom, anksioznošću, krivnjom i narcizmom. U klasičnom psihoanalitičkom pristupu depresiji oralnost igra značajnu ulogu. S razvojem psihoanalitičkih teorija pojavili su se neki važni pojmovi: kognitivna trijada kao važna varijabla u depresiji koja uključuje negativnu percepciju sebe, svijeta i budućnosti, „sociotropne“ (društveno ovisne) i „autonomne“ vrste depresije, dominantni drugi i uloga terapeuta koji može postati dominantni ili značajni treći. Psihoanalitičke teorije s kraja 20. stoljeća dijele depresiju na anaklitnu i introjektivnu. U 21. stoljeću autori su opisali neurohormonsku, neurokemijsku i neuroimunološku pozadinu depresije potvrđujući na određen način neke od klasičnih psihoanalitičkih teorija.
Depresija, psihoanaliza, psihoanalitička teorija
nije evidentirano
engleski
Depression in the Light of Some Psychoanalytic Theories
nije evidentirano
Depression, Psychoanalysis, Psychoanalytic theory
nije evidentirano