Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Teorijski i empirijski opis privrženosti (CROSBI ID 66873)

Prilog u knjizi | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija

Smojver-Ažić, Sanja Teorijski i empirijski opis privrženosti // Psihologija privrženosti i prilagodba u dječjemu vrtiću: Psihologija dobrobiti djece vol. 1 / Tatalović Vorkapić, Sanja (ur.). Rijeka: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2020. str. 21-58

Podaci o odgovornosti

Smojver-Ažić, Sanja

hrvatski

Teorijski i empirijski opis privrženosti

U ovome su poglavlju opisani osnovni pojmovi iz teorije privrženosti: ponašajni sustav privrženosti, razvoj privrženosti i stilovi privrženosti, uloga figure privrženosti, odrednice privrženosti, neurološka osnova privrženosti te važnost privrženosti kod polaska djeteta u jaslice ili vrtić. Privrženost se može definirati kao relativno trajna emocionalna veza koja utječe na funkcioniranje tijekom cijeloga života. Teorija privrženosti koju su razvili John Bowlby i Mary Ainsworth koristi se u objašnjenju razvoja različitih psiholoških procesa i odnosa s bliskim osobama. Proces razvoja privrženosti započinje neposredno nakon rođenja i odvija se kroz nekoliko faza: faza orijentacije i nediskriminativne privrženosti, faza diskriminativne socijalne reakcije, faza usmjerene privrženosti te cilju usmjereno partnerstvo. Kvaliteta brige u ranome djetinjstvu osnova je formiranja ponašanja privrženosti čija je svrha povećati blizinu s potencijalnim skrbnikom i potaknuti njegovu reakciju prema djetetu. Figura privrženosti je osoba uz koju se razvija privrženost i koju dijete doživljava kao sigurnu bazu od koje može istraživati okolinu, a odvajanje od te osobe izaziva nelagodu i stres. Premda postoji univerzalna potreba razvoja privrženosti, istraživači su istakli individualne razlike u kvaliteti privrženosti. Na temelju tipičnih obrazaca reakcija djece kod odvajanja i ponovnoga susreta s figurom privrženosti razlikuju se četiri stila privrženosti: sigurni, nesigurno ambivalentni, nesigurno izbjegavajući i dezorganizirani stil. Razlika između stilova posljedica je različitoga ponašanja figure privrženosti, a kao osnovne determinante sigurne privrženosti mogu se izdvojiti osjetljivost i responzivnost figure privrženosti. Na temelju iskustava s osobama koje se brinu za njega, dijete razvija unutarnji radni model, kognitivnu interpretaciju osobnoga doživljaja svijeta, sebe i drugih koja utječe na djetetov način razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Sigurna privrženost temelj je razvoja pozitivnih razvojnih ishoda, a premda je jednom formirani unutarnji radni model relativno stabilan, pod utjecajem su novih životnih iskustava moguće promjene.

figura privrženosti ; neurološka osnova privrženosti ; obrasci privrženosti ; odrednice privrženosti ; ponašajni sustav privrženosti ; razvoj privrženosti

nije evidentirano

engleski

Theoretical and empirical description of attachment

nije evidentirano

figure of attachment ; neurological basis of attachment ; attachment style ; behavioral attachment system ; development of attachment

nije evidentirano

Podaci o prilogu

21-58.

objavljeno

Podaci o knjizi

Psihologija privrženosti i prilagodba u dječjemu vrtiću: Psihologija dobrobiti djece vol. 1

Tatalović Vorkapić, Sanja

Rijeka: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci

2020.

978-953-7917-21-0

Povezanost rada

Psihologija