hrvatski

Utjecaj duhovnosti na kvalitetu i zadovoljstvo partnerskim odnosom roditelja djece s teškoćama u razvoju

Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li povezanost između duhovnosti i procjene kvalitete pružene podrške partneru, kao komponente suportivnog dijadnog suočavanja sa stresom. Također, ispitivao se odnos između duhovnosti i zadovoljstva partnerskim odnosom. U istraživanju je sudjelovalo 66 osoba, to jest 33 bračna para, ujedno roditelja djece s teškoćama u razvoju. Parovi su se međusobno razlikovali u značajnosti vjere/religije u njihovom životu. Za prikupljanje podataka korišteni su dijelovi upitnika nabavljenog u sklopu Erasmus+ projekta PSI-WELL, vezani uz opće podatke o ispitanicima, procjenu partnerske podrške Dyadic Coping Inventory (DCI, Bodenmann, 2008), zadovoljstvo partnerskim odnosom Relationship Assessment scale (Hendrick, 1988), te vjeru, odnosno duhovnost (RCOPE) (Pargament, Koenig, & Perez, 2000). Rezultati istraživanja su pokazali kako postoji statistički značajna, pozitivna povezanost između duhovnosti i kvalitete pružene podrške partneru te je potvrđena i prediktivna vrijednost duhovnosti. Istraživanjem nije ustanovljena statistički značajna povezanost između duhovnosti i zadovoljstva partnerskim odnosom kao ni postojanje značajnih razlika u duhovnosti s obzirom na spol.

duhovnost, partnerski odnosi, djeca s teškoćama u razvoju

nije evidentirano