hrvatski

Klijentelizam i mirovinski sustav

Iako se na prvi pogled može činiti kako između klijentelizma i mirovinskog sustava nema neke izravne i snažnije povezanosti, malo ozbiljnija analiza lako dovodi do suprotnog zaključka. Klijentelizam je politička strategija koju obilježava odobravanje političkih dobara i/ili povlastica u zamjenu za izbornu podršku. Klijentelizam vodi do narušavanja posvećenosti dugotrajnim gospodarskim ciljevima, a odgovornost (accountability) postupno postaje posve zanemarena kategorija. U Hrvatskoj je zbog Domovinskog rata, zatvaranja poduzeća i ograničenih mogućnosti zapošljavanja znatno smanjen broj aktivnih osiguranika, a snažno se povećao broj umirovljenika. Mirovinski je sustav postao skup način ublažavanja socijalnih teškoća i nezaposlenosti i sve je teže obavljao osnovnu zadaću: smanjenje rizika starosti, invalidnosti i smrti. Slijedom navedenog, u Hrvatskoj se razmjerno rano izlazi iz svijeta rada, a kako se razmjerno kasno počinje raditi - uslijed dugotrajnog studiranja i donedavno visoke nezaposlenosti mladih – osiguranici imaju prilično kratak staž osiguranja. Kako osiguranici odlaze razmjerno rano u mirovinu (muškarci s manje od 63, a žene tek nešto više od 61 godinu života), a žive gotovo kao prosječni Europljani - žene malo manje od 80 godina, a muškarci nešto manje od 76 – dugo je korištenje mirovinskih prava. Iako se takva politika kratkoročno može činiti kao opravdana jer ipak omogućava pružanje (istina skromne) socijalne sigurnosti stanovništvu, koje bi bez redovnog dohotka inače bilo još siromašnije, dugoročno to znači veliki broj (razmjerno mladih) umirovljenika od koji su neki još u naponu snage. Narušavanje financijske održivosti mirovinskog sustava nije bila objektivno nametnuta nužnost, nego je to bila svjesna odluka političkih elita. One su demokraciju shvaćale kao način pribavljanja podrške skupina glasača, odnosno potkupljivanje snalažljivog naroda. Iako se u Hrvatskoj kao posebni primjeri klijentelizma obično navode mirovinska prava branitelja i drugih skupina po posebnim propisima te invalidske mirovine, ustvari cijeli mirovinski sustav u kojem manje od petine umirovljenika ispunjava uvjete za starosnu mirovinu u pogledu dobi i staža mirovinskog osiguranja je slučaj ukorijenjenog klijentelizma. Mirovinski sustav iskrivljen brojnim posebnim pravilima, a posljedica toga je dodatno slabljenje veze između uplaćenih doprinosa i same mirovine. Grubo gledajući, veliki broj umirovljenika je na neki način povlašten kad se promatra koliko su doprinosa uplatili, a koliko dugo primaju mirovine uz nedovoljno dug radni staž.

mirovinski sustav ; klijentelizam ; mirovinska prava ; financijska održivost

nije evidentirano