hrvatski

Uključenost učenika s teškoćama u razvoju u osnovnoškolske izvannastavne aktivnosti

Roditelji, dječji vrtić, škola i šira društvena zajednica snose odgovornost i trebaju brinuti o dobrobiti djece i njihovu razvoju. U to se ubraja i način na koji djeca provode svoje slobodno vrijeme, a to, pak, ovisi o navikama koje su stekla, situacijama i prilikama kojima su bila okružena i izložena od najranije dobi. Najodgovornije instance odgoja su svakako roditelji i odgojno-obrazovne ustanove koji djeci trebaju osigurati zdravu i poticajnu okolinu te prilike za stvaranje. Djeca s teškoćama u razvoju predstavljaju najosjetljiviju društvenu skupinu, a pitanje njihova kvalitetna i svrhovita provođenja slobodnog vremena nikako ne smije biti zanemareno. Jedan od istaknutijih imperativa u odgojno-obrazovnim ustanovama 21. stoljeća predstavlja i inkluzija, stoga tjelesna, mentalna, intelektualna, osjetilna oštećenja ili poremećaji funkcija kod učenika ne bi trebali predstavljati prepreku za uključivanje učenika u izvannastavne aktivnosti, odnosno za ravnopravno sudjelovanje učenika s teškoćama u razvoju u cjelokupnom odgojno-obrazovnom radu u školi. Dobrovoljnim sudjelovanjem učenika u izvannastavnim aktivnostima mogu se nadoknaditi one potrebe učenika koje redovita nastava nije u mogućnosti zadovoljiti te se u većoj mjeri može individualno i individualizirano pristupiti svakom učeniku. Pritom treba uzeti u obzir mogućnosti, potrebe i interese učenika s teškoćama u razvoju te im osigurati potrebne uvjete. U fokusu ovog rada je provođenje slobodnog vremena učenika s teškoćama u razvoju u izvannastavno vrijeme, odnosno iznošenje rezultata istraživanja kojemu je cilj bio ispitati u kojoj mjeri i u koje su osnovnoškolske izvannastavne aktivnosti uključeni učenici s određenim teškoćama. Od 528 učenika s teškoćama u razvoju, koji su sudjelovali u istraživanju, njih je čak 64, 8 % uključeno u izvannastavne aktivnosti. S obzirom na djelatnosti izvannastavne aktivnosti prednjače jezično-medijsko-umjetničke (27, 2 %), glazbeno-plesne (20, 1 %) te sportsko- zdravstveno-rekreacijske izvannastavne aktivnosti (15, 5 %). Utvrđeno je nepostojanje statistički značajne razlike u uključenosti učenika s teškoćama u razvoju u izvannastavne aktivnosti s obzirom na spol te postojanje statistički značajne razlike u uključenosti učenika s teškoćama u razvoju u izvannastavne aktivnosti s obzirom na razinu obrazovanja, odnosno u izvannastavne aktivnosti je uključeno statistički značajno više učenika od 1. do 4. razreda.

inkluzija ; izvannastavne aktivnosti ; osnovna škola ; učenici s teškoćama u razvoju

nije evidentirano