engleski

Officer and Composer Lujo Šafranek-Kavić and His Symphonic Poem Soča/Isonzo (1917) within the Context of the First World War

Nakon iscrpnoga nekrologa iz 1942. Antuna Goglije (časopis Sv. Cecilija, br. 3–4) – ni život ni opus hrvatskog skladatelja i glazbenog kritičara Luje (Ludwiga, Ljudevita) ŠafranekKavića (Zagreb, 1882 – Zagreb, 1940) nisu bili predmetom veće zasebne muzikološke studije. S druge strane, njegova je biografi ja, barem u kraćem obliku, redovito uključivana u preglede povijesti hrvatske glazbe kao i u glazbene te opće enciklopedije i leksikone. U tim se izvorima simfonijska pjesma Soča ili Isonzo iz 1917. spominje tek sporadično i to redovito bez navođenja opširnijih podataka. Objedinjujući interdisciplinarna istraživanja temeljena uglavnom na opsežnoj ostavštini Luje Šafranek-Kavića (osobni dokumenti, partitura i glasovirski izvadak Soče, koncertni programi i novinski izresci) u Hrvatskom državnom arhivu, ovaj rad tematizira mnogostrane aspekte te simfonijske pjesme. U prvome odjeljku iznosi se pregled života i glavnih djela Luje Šafranek-Kavića, koncentrirajući se na njegovo glazbeno obrazovanje, vojničku karijeru i poslijeratne poslovne aktivnosti te na njegovu djelatnost kao glazbenog kritičara. U drugome odjeljku raspravlja se o kulturološkom značenju rijeke Soče/Isonzo, kao jednoga od najkrvavijih ratišta Prvoga svjetskog rata, kako glede Austro-Ugarske Monarhije u cjelini tako i s obzirom na Slovence, Hrvate i Srbe u njezinu sklopu. Unutar ovoga uzeti su u obzir i osobni motivi Šafranek-Kavića i to ne samo stoga što je bio Hrvat i veteran prvih bitaka na Soči (1915–1916), nego i stoga što mu je funkcija glavnoga obavještajnoga časnika austrougarske Vojne uprave u Srbiji (1917–1918) omogućivala mnoštvo prilika da sklada (Beograd, Graz, 1917), izvede (Beograd, Beč, Graz, 1918) i promovira simfonijsku pjesmu Soča/Isonzo. S druge strane, kao što je pokazano u trećem odjeljku, vjerojatno zbog mogućih političkih implikacija, Šafranek-Kavić odlučio je svoj početni izbor pjesme Soči Simona Gregorčiča kao temelja programnoga teksta zamijeniti pjesmom Isonzo Franza Xavera Kappusa. Uz to, na dvije beogradske izvedbe bio je podijeljen dodatni letak s tekstom koji je bio označen kao prijevod Milana Ogrizovića Kappusove pjesme, iako je njegov smisao bio puno bliži Gregorčičevoj izvornoj pjesmi. Usporedo s ovime, u četvrtom odjeljku analiziraju se tematsko-kritičke ocjene svih četiriju izvedbi, najvećim dijelom u skladu s tadašnjim različitim pogledima na kulturne i političke aspekte Austro-Ugarske, varirajući od nacionalno orijentiranih hrvatskih, slovenskih ili jugoslavenskih do (carskih) austrijskih gledišta. Peti je odjeljak posvećen glazbenim slojevima simfonijske pjesme Soča/Isonzo u užem smislu (lajtmotivi kao temeljni strukturalni element, instrumentacija), dok se detalji o izvedbama, kritičkoj recepciji i različitim glazbenim utjecajima obrađuju u šestom i sedmom odjeljku. Članak završava prijedlogom da se djelo ponovo vrjednuje na temelju njegove suvremene izvedbe.

The First World War, Croatia, Slovenia, Serbia, Isonzo, Austria-Hungary, Habsburg studies, music, Belgrade, Vienna, Zagreb

nije evidentirano