hrvatski

Pastoralna skrb biskupa Ćirila Kosa za prognanike Đakovačke i Srijemske biskupije tijekom Domovinskog rata u Republici Mađarskoj od 1991. do 1993. godine

Od 1991. do 1996. godine mons. dr. h. c. Ćirilu Kosu kao dijecezanskom biskupu, bile su posebno turbulentne i izazovne, napose u evangelizacijsko-pastoralno-katehetskom smislu. Uzrok je Domovinski rat, odnosno velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku, a time i na Đakovačku i Srijemsku biskupiju. Đakovačka i Srijemska biskupija od svih biskupija u Hrvatskoj bila je najviše razorena, okupirana i raseljena. Biskup Ćiril Kos, beskompromisni borac za istinu i pravdu, u želji da očuva mir i izbjegne ratne sukobe, uputio je bezbrojne apele i protestna pisma inozemnoj i tuzemnoj javnosti. Apele je upućivao i predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve. No bez uspjeha, jer je upravo jedan dio episkopa Pravoslavne crkve bio nositelj ideje stvaranja tzv. „Velike Srbije“. Tako je npr. 7. rujna 1991. godine biskup Ćiril uputio protestno pismo predsjedniku predsjedništva SFRJ Jugoslavije u Beogradu, Saveznom Izvršnom Vijeću u Beogradu i Vrhovnoj vojnoj komandi JNA u Beogradu, u kojem je pozvao navedene da se zauzmu za obustavu nehumanog rata i potraže putove mira u ljubavi i suživota sa svakim čovjekom i svakim narodom na ovim našim prostorima. U protestnom pismu biskup Ćiril posebno ističe kako je Istočnu Slavoniju i Baranju rat zahvatio nesmiljenom žestinom, ne samo vojne formacije i objekte nego i obiteljske kuće, kulturne spomenike i sakralne objekte. U proljeće 1991. godine započeo je rat na području Đakovačke i Srijemske biskupije, veliki broj nesrpskog stanovništva morao je napustiti dom i otići u nepoznata mjesta i krajeve. Oko 40 000 stanovnika naše Biskupije našlo je privremeni smještaj u Republici Mađarskoj. Kako bi imali ne samo materijalnu i karitativnu skrb, biskup Ćiril Kos imenuje šestoricu svećenika također prognanika, dušobrižnicima i vjeroučiteljima izbjeglih i prognanih. Jedno vrijeme i časne sestre sv. Križa iz Đakova bile su u službi prognanih i izbjeglih vjernika. Vjernici prognanici i izbjegli posebnu su zahvalnost očitovali prigodom osobnih posjeta biskupa Ćirila. Pisana korespondencija Ćirila Kosa s nad/biskupima u Mađarskoj, na čijem su se teritoriju prognani i izbjegli nastanili potvrđuje hrabrost, pronicljivost, ustrajnost i ljubav prema svakom svećeniku i vjerniku. Premda je primao „svakakvih“ pisama, i od svećenika i vjernika, odgovori su mu uvijek bili poticajni i usmjeravajući na bitno „ljubiti svakog brata u svim njegovim životnim okolnostima i događajima“. Njegove su pohode pratile i o njima izvještavale i lokalne novine Baranjske županije u Mađarskoj.

biskup ; Ćiril Kos ; prognani i izbjegli ; apeli ; pastoralni pohodi ; Republika Mađarska

nije evidentirano