hrvatski

Vidljivost telefonske linije za nestalu djecu (116 000): analiza opće i stručne perspektive

Nestanci djece su značajan međunarodni problem koji privlači pažnju stručnjaka koji se bave zaštitom djece i njihovih prava. Prema podacima organizacije Missing Children Europe (MCE), na području Europske Unije svake godine se prijavi nestanak 250.000 djece. Ista organizacija je predložila i korištenje specifičnih kategorija nestanaka djece kako bi se uspostavile zajedničke definicije i razumijevanje u ovom području. To su: 1. bjegovi (nacionalni / međunarodni) – djeca koja bježe od kuće, od osoba odgovornih za njihovu skrb ili iz institucije u koju su smješteni ; 2. otmica od treće osobe – otmica djeteta od osobe koja nije roditelj ili skrbnik ; 3. međunarodna roditeljska otmica – dijete je odvedeno ili držano u državi ili mjestu koje nije mjesto njegova prebivališta od strane roditelja ili skrbnika unatoč volji drugog roditelja ili skrbnika ; 4. djeca bez pratnje – nestanak djece koja su odvojena od svojih roditelja i nisu u skrbi nadležnih službi ; 5. izgubljena, povrijeđena ili iz drugih razloga nestala djeca. Europska komisija je 2007. godine usvojila odluku kojom od država članica traži da uspostave 116 usluge od posebnog društvenog značaja, od kojih je jedna i linija za nestalu djecu. U okviru projekta „116 000 Hotline for Missing Children Croatia“ realizirana su dva istraživanja koja se odnose na vidljivost besplatnih telefonskih linija za nestalu djecu. Prvo istraživanje provedeno je u Hrvatskoj s ciljem utvrđivanja vidljivosti postojeće besplatne linije za nestalu djecu 116 000, komparacije sa vidljivošću ostalih telefonskih linija od posebnog društvenog značaja te usporedbe rezultata s usporedivim rezultatima dobivenim u istraživanju Europske komisije iz 2012. godine. Istraživanje je bilo usmjereno na punoljetne građane RH, a provedeno je u online formatu 2017. godine korištenjem metode snježne grude. U istraživanju je sudjelovalo 378 osoba prosječne dobi od 35 godina, uglavnom ženskog spola. U okviru istraživanja provjereno je razumijevanje pojma nestalog djeteta na način da su sudionici upitani tko, po njihovom mišljenju, spada u skupinu nestale djece. Ponuđene su uvodno predstavljene kategorije koje je predložila MCE. Dobiveni podaci govore kako sudionici pod pojmom nestale djece najčešće podrazumijevaju djecu koju otimaju kriminalci ili kriminalne skupine (83, 3%), a najrjeđe djecu koju odvode roditelji koji nisu zakoniti skrbnici djeteta (44, 2%). Rezultati istraživanja svjedoče o niskoj vidljivosti linije za nestalu djecu (svega 5, 9% sudionika bi za pomoć u slučaju nestanka djeteta nazvalo telefonski broj 116 000) ; najveći broj sudionika bi nazvao jedinstveni europski broj za hitne službe – 112, što je podatak koji je sukladan podacima europskog istraživanja iz 2012. godine. Sudionicima istraživanja je postavljeno pitanje o informiranosti o funkcioniranju besplatnih telefonskih linija od posebnog društvenog značaja (linije za nestalu djecu, linija za žrtve kaznenih djela, linija za pomoć djeci i linija za emocionalnu podršku). Iz dobivenih rezultata je vidljivo kako najveća neinformiranost postoji upravo u odnosu na liniju za nestalu djecu – čak 78, 8% sudionika ne zna funkcionira li takva linija u Hrvatskoj, dok je telefonska linija za pomoć djeci najvidljivija. Najveći broj sudionika istraživanja koji iskazuju kako je ta linija funkcionalna u Hrvatskoj (N=53) smatra da pozivni centar vodi Centar za nestalu i zlostavljanu djecu (73, 6%), no ovaj rezultat treba uzeti s rezervom obzirom da su partneri projekta (koji su upoznati s radom linije) pozivali na sudjelovanje u istraživanju svoje kolege i poznanike. Dobiveni rezultati, uz sva metodološka ograničenja, ukazuju na izrazitu potrebu poboljšanja vidljivosti telefonske linije za nestalu djecu u Hrvatskoj. Drugo istraživanje imalo je za cilj, između ostalog, stjecanje uvida u aktivnosti koje se poduzimaju u cilju poboljšanja vidljivosti 116 000 besplatnih telefonskih linija u zemljama europskog prostora u kojima je ova telefonska linija funkcionalna. Osnovna svrha ovog istraživanja je prikupljanje informacija o dobrim praksama u poboljšanju vidljivosti besplatne telefonske linije 116 000 koje mogu poslužiti Centru za nestalu i zlostavljanu djecu, nositelju ove telefonske linije u Hrvatskoj, kao ideja za kreiranje aktivnosti za poboljšanje vidljivosti telefonske linije u Hrvatskoj. Tijekom 2017. godine je poslan upitnik na e-mail adrese 28 organizacija koje vode ove telefonske linije u europskom prostoru, a svega 7 organizacija je popunilo upitnik. Rezultati ukazuju na nepotpuno zadovoljstvo vidljivošću ove telefonske linije. U smislu uspješnih aktivnosti se navodi kombinacija aktivnosti usmjerenih na dobru komunikaciju s relevantnim društvenim službama te onih usmjerenih na opću i specifične populacije. Organizacije planiraju poboljšati vidljivost linije kroz poboljšanje suradnje s medijima, suradnje s organizacijama i službama koje se bave preventivnim aktivnostima te javnim kampanjama. Zaključno se može konstatirati kako je kvalitetna suradnja s formalnim društvenim službama koje službeno postupaju u slučaju nestanka djeteta temeljni preduvjet za vidljivost ove telefonske linije.

telefonska linija pomoći, nestala djeca, vidljivost, istraživanje

nije evidentirano