hrvatski

Elektroničko nasilje među učenicima osnovne škole

U uvodnom dijelu ovog rada analiziraju se teorijske spoznaje o klasičnom i elektroničkom nasilju, njihovim sudionicima, oblicima i obilježjima te razlikama i sličnostima među njima. U radu su prezentirani rezultati empirijskog istraživanja u kojem je sudjelovalo 211 učenika sedmih i osmih razreda osnovne škole (54% djevojčica i 46% dječaka). Cilj istraživanja je bio utvrditi učestalost činjenja (počinitelji) i izloženost elektroničkom nasilju (žrtve) te koji su najčešći razlozi za nasilno ponašanje i viktimizaciju. Utvrđeno je da gotovo svi ispitanici imaju otvoren profil i najviše vremena provode na društvenim mrežama (43, 30%). Prema samoiskazu ispitanika njih 50, 7% doživjelo je elektroničko nasilje. Žrtve elektroničkog nasilja pokazuju osjećaje tuge, frustracije, straha, srama, ljutnje koji su u velikoj mjeri međusobno povezani. Osim emocionalnih reakcija, žrtve su najčešće na nasilje reagirale blokiranjem počinitelja. A najčešći razlozi počinjenja elektroničkog nasilja su zabava i osveta, a manji dio ispitanika nije znao identitet počinitelja (22, 30%). Istraživanjem su potvrđene teze kako počinitelji elektroničkog nasilja mogu biti i žrtvama tog istog nasilja. Nameće se potreba poduzimanja adekvatnijih i žurnih preventivnih aktivnosti u svrhu suzbijanja ovog novog i raširenog problema među djecom.

klasično nasilje, elektroničko nasilje, žrtva, nasilnik, promatrač

nije evidentirano