hrvatski

Vrednovanje umjetnosti II. dio

Problem vrijednosti u ovom se radu razmatra kroz različite oblike, načine i moduse povijesnog vrednovanja na polju vizualne umjetnosti, s pretpostavkom da su svi tipovi preferencija prema određenom umjetničkom djelu ili djelima, u odnosu na druga u srodnoj skupini, specifični postupci vrednovanja. Najčešći među njima su procjenjivanje umjetnine, atribucija, institucionalizacija, određivanje prioriteta u izložbenoj djelatnosti, zaštiti, otkupu ili restauraciji, i kao takvi praktični su odraz sustava označavanja i stvaranja hijerarhija, te su odraz normativno definiranih dispozicija ili vrijednosno relativiziranih koncepata. Kroz povijesni pregled kulturnih paradigmi, posebno onih što su jasno razlučive na povijesno umjetničkoj matrici velikih stilskih razdoblja, ekstrahiraju se za njih specifična svojstva vrijednosti. Formalne značajke umjetničkih djela pokazuje se, najbolje svjedoče ishodište preferencija, ili institucionalizirane kriterije naručitelja, a potom i suprotstavljene im vrijednosne kriterije umjetnika ili kritičara posrednika, od kasnog XVIII st. na dalje. Od perioda ranog romantizma time, markirana je granica između tradicionalnih i modernih obrazaca vrednovanja, odnosno, početak se vrijednosnog pluralizma usko povezuje s promjenom shvaćanja prirode vizualnog medija. U zaključku se pokazuje kako su suvremeni konflikti vrednovanja u velikoj mjeri posljedica ireverzibilnog i entropijskog stanja kulture u XXI stoljeću, te da smo upućeni na reviziju, ne toliko do sada prihvaćenih i standardiziranih vrijednosti, koliko poznatih nam sustava vrednovanja, i posljedično tome vrijednosnih opisa umjetnosti.

umjetnost i megakulturne paradigme, kriteriji vrednovanja u umjetnosti

nije evidentirano