hrvatski

Strukturalna obilježja složenica u hrvatskom znakovnom jeziku

Slaganje je morfološki proces (Plag, 2003) veoma raširen i produktivan među znakovnim jezicima (Meir, 2012). Spajanjem više postojećih riječi iz jezika nastaje nova riječ – složenica koja svoj konačan oblik dobiva procesima reorganizacije i restrukturiranja (Meir, 2012). Razlikuje se od fraze po vremenu trajanja i specifičnim strukturalnim obilježjima (Klima i Bellugi, 1979). Obzirom da u HZJ-u do sada još nisu opisane, cilj ovog rada bio je utvrditi postoje li složenice u HZJ-u, uočiti kako se razlikuju od sintagmi, te opisati njihovu strukturu. U istraživanju su sudjelovale tri odrasle gluhe osobe. Ispitni materijal činila su četiri zadatka koja su uključivala složenice prezentirane riječima i slikom, te parove rečenica sa složenicama i sintagmama. Cilj je bio izazvati proizvodnju složenica unutar i izvan rečeničnog konteksta. Podaci su obrađeni deskriptivnom analizom oslanjajući se na obilježja strukture složenica drugih znakovnih jezika. Dobiveni rezultati ukazuju na to kako su složenice dio HZJ-a. Osim toga, pokazalo se da se složenice i sintagme u HZJ-u razlikuju po parametru trajanja. Strukturalna obilježja složenica u HZJ-u pokazala su sličnosti s drugim znakovnim jezicima: ritmičku kompresiju, promjenu pokreta, širenje obilježja s jednog znaka na drugi, konstantnost dominantne ruke i pojavu prijelaznog pokreta. Ovo istraživanje doprinosi opisu gramatike HZJ-a kroz opis strukturalnih obilježja složenica HZJ-a. Uočene sustavnosti potvrđuju gramatičnost HZJ-a koji se otkriva kao kompleksni jezični sustav.

hrvatski znakovni jezik, složenice, strukturalna obilježja

nije evidentirano