hrvatski

Način vršenja glagolske radnje u hrvatskom znakovnom jeziku

Način vršenja glagolske radnje obuhvaća različite semantičke skupine radnji koje se odnose na tijek radnje u vremenu, postizanje svrhe, količinu, intenzitet radnje u odnosu na subjekt, objekt i radnje drugih glagola srodna značenja (Barić i sur., 1997).U HZJ-u dosad je opisan glagolski vid (Milković, 2011), ali ne i način vršenja glagolske radnje. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi izražava li HZJ način vršenja glagolske radnje, kojim jezičnim sredstvima te jesu li ta jezična sredstva usporediva s onima u dosad opisanim znakovnim jezicima te u hrvatskom jeziku.U istraživanju su sudjelovale tri odrasle, gluhe osobe, a ispitni materijal sastojao se od izoliranih zadanih i prefigiranih glagola. Cilj je bio izazvati proizvodnju glagola u rečeničnom kontekstu u HZJ-u. Prikupljeni podaci obrađeni su deskriptivnom analizom, a u analizi je korišten Prozodijski model fonološke strukture znaka (Brentari, 1998). Dobiveni razultati pokazuju da HZJ-u izražava način vršenja glagolske radnje trima jezičnim sredstvima: dodavanje leksičkog morfema, umetanje afiksa te leksikalizirani glagoli. Promjena na morfofonološkoj razini ostvaruje se simultanom afiksacijom, koja se pokazala i najčešćimmorfološkim procesom. Dodavanje leksičkog morfema prepoznato je kao sekvencijalna afiksacija. Opisana jezična sredstva usporediva su onima u drugim znakovnim jezicima, također postoji i sematička povezanost s prefiksima u hrvatskom jeziku. Ovo istraživanje doprinosi opisu gramatike HZJ-a, koja brojnim i sustavnim jezičnim sredstvima potvrđuje njegovu složenost te neosvisnost o hrvatskom govornom jeziku. Također, rad daje doprinos poučavanju HZJ-a kao stranog jezika.

hrvatski znakovni jezik, način vršenja glagolske radnje, simultana afiksacija, leksički morfemi

nije evidentirano