hrvatski

Neurolingvističke osnove znakovnog jezika

Neurolingvističke osnove znakovnog jezika je pregledni rad koji nastoji obuhvatiti relevantna neurolingvistička istraživanja u razdoblju od 1976. do 2016. koja se bave dijelovima mozga zaduženim za percepciju i razumijevanje znakovnog jezika i njihovom mozgovnom lateralizacijom. Napretkom tehnologija ispitivanja, posebno u području neurolingvistike, dobivena je preglednija slika mozga i njegovih funkcija u obradi jezičnih informacija. Ranija istraživanja pokazivala su tek naznake mozgovone lateralizacije znakovnog jezika u usporedbi s govornim. Istraživanjima strukture znakovnih jezika, dobila se jasnija slika o njihovoj složenosti i utjecaju modaliteta jezične proizvodnje. Novijim neurolingvističkim istraživanjima dokazalo da su određeni dijelovi mozga predodređeni za obradu jezičnih informacija, neovisno o jezičnome modalitetu. Podaci sugeriraju da mozak poštuje razliku u funkciji, radije nego formu. Lijeva hemisfera dominantna je za govor i znakovni jezik i ta nuralna simetrija sugerira da percepcijski mehanizmi i motorički sustavi ne vode organizaciju mozga za jezik. S obzirom na zaključke neurolingvističkih istraživanja, u edukaciji i rehabilitaciji osoba oštećena sluha potrebno je uvesti znakovni jezik kao primarni jezik komunikacije, a govorni jezik, prvenstveno u pisanom obliku kao drugi jezik.

neurolingvistika, znakovni jezik, jezik, fonetika, gluhi

nije evidentirano