hrvatski

100. obljetnica rođenja Dobriše Cesarića

Dobriša Cesarić, veliki hrvatski pjesnik, „tankoćutni lirik“, silno je volio djecu i često gostovao u školama, a učenici su voljeli njegovu poeziju.I nakon smrti Cesarić, koji je pisao jasno i dojmljivo, vrlo je inspirativan. Iako ga je teško imitirati čini se da „njegovi stihovi žive u mnogima“ . Cesarić je, kako to kaže autorica predgovora, prof. dr. sc. Mirna Flögel- Mršić, „stvorio jedincato djelo kojeg se vrijednost ne mjeri brojem naslova niti stranica nego brojem srca koje je dirnuo i prenuo“, a ova knjiga upravo to potvrđuje. Čini se da su njegovi stihovi „koji govore srcem i govore srcu“ kod školske mladeži iz cijele Hrvatske potaknuli čudesnu preobrazbu i ljubav prema poeziji. Kao da su njegovi „stihom zadržani sati“ uistinu prešli u „korita nova“. S druge strane, djeca i mladi, očarani njegovim rimama, bude u život pjesnika koji spava. U povodu 100. obljetnice pjesnikova rođenja, ovdje su sabrana literarna i likovna djela koja su Cesariću posvećena („Pjesma pjesniku“ I. Šulc ; „Dobriši Cesariću“ A. Somođi ; „Pjesniku“ D. Krmek ; Dobriši Cesariću – pjesniku moga čuđenja“ J. Damjanović i druga) ili su inspirirana njegovom poezijom („Najljepše doba“ M. Odobašić ; „Večer“ A. Ljevar ; „Moja prijateljica breza“ I. Broz ; „Putujući Slavonijom“ S. Pernar“ ; „Prolazi jesen“ S. Radeka ; „San o slapu“ A. Milković i druga). Ova knjižica iskrenih učeničkih radova pokazuje da pjesnik živi, a njegovi stihovi potiču i tješe ili kako to kaže jedna od sudionica Iva Broz: „ A breza mi nježno, prijateljski šapne, I brigu mi tihom utjehom ublaži, I šuštanjem svojim dušu mi osnaži“ Cesarić je za ove mlade, talentirane ljude, kako sami kažu „svjetlo za daljine“, sjaji „zbog pjesama koje ne umiru“.

lirika, literarni poticaji

nije evidentirano