hrvatski

Autentičnost dijaloga i učenje hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika

Poučavanje stranoga jezika s jedne strane podrazumijeva umjetan kontekst i okolinu u kojima se učenici nalaze, manipuliran jezik te nastavnikovu intervenciju. S druge je strane stvaran kontekst i spontan jezik, odnosno autentičan tekst i ponašanje, koji pripremaju studente na komunikacijske situacije u kojima se mogu naći. Krene li se od pretpostavke da studenti hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika često nisu pripremljeni na stvarne jezične situacije, cilj je istraživanja propitati mišljenje studenata na C1 stupnju učenja hrvatskoga jezika o autentičnosti dijaloga u udžbenicima i analizirati dijaloge studenata na zadanu temu. Analiza će biti usmjerena na gramatičku i pravopisnu točnost i stilska obilježja studentskih dijaloga koji bi trebali biti primjereni početnome stupnju učenja hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Istraživanje počiva na pretpostavci da će studentski dijalozi gramatički i pravopisno odgovarati sadržajima početnoga stupnja, ali i da će sadržavati elemente razgovornoga stila. Pokazat će se koje odrednice studenti smatraju važnima za autentičnost teksta te primjenjuju li ih u praksi.

hrvatski kao drugi i strani jezik, dijalog, autentičnost teksta

nije evidentirano