hrvatski

Određivanje estrogenosti uzoraka priobalne vode Jadranskog mora i vode iz pročišćivača miješanih otpadnih voda upotrebom YES (“yeast estrogen screen”) biotesta

U devedesetima je primijećeno da je zbog porasta količine vitelogenina i feminizacije reproduktivnih organa u divljim populacijama mužjaka ribe došlo do narušavanja endokrinog sustava. Ovo je uzrokovalo povećanu zabrinutost da hormonski aktivne tvari (tzv. endokrini modulatori) mogu uzrokovati štetne endokrine učinke na vodene organizme. Kemijske analize otpadnih voda iz uređaja za pročišćivanje pokazale su prisustvo raznih estrogeno aktivnih tvari kao što su prirodni i sintetički estrogeni, fitoestrogeni i industrijske kemikalije ”ksenoestrogeni” (alkilfenoli i njihovi metaboliti, pesticidi, UV-filteri). U ovoj studiji koristili smo tzv. ”Yeast estrogen screen” (YES) biotest kojim smo po prvi puta u Hrvatskoj odredili ksenoestrogeni potencijal okolišnih uzoraka. Ovaj test koristi rekombinirani soj kvasca Saccharomyces cerevisiae transfeciran s hER (humani estrogeni receptor) kojim se mjeri agonizam i antagonizam vezanja na ER. Za svaki uzorak estrogena aktivnost se odredila usporedbom doza odgovor krivulje uzorka s doza odgovor krivuljom 17â-estradiolom (E2) kao pozitivne kontrole. Konačno estrogeni potencijal uzoraka izražen je u ekvivalentima E2 (EEQ). Rezultati su pokazali da najviša izmjerena koncentracija EEQ u otpadnim vodama ne prelazi 0.25 ng/L (1 pM E2) što je u odnosu na slične studije u Europi izuzetno nisko. U drugoj studiji YES biotestom se mjerio ksenoestrogeni učinak uzoraka obalne vode skupljene sezonski na 24 mjesta duž Jadranske obale. Rezultati su pokazali da postoji sezonska varijacija u koncentraciji ksenoestrogena, pa je tako u ožujku izmjereno prosječno 5.3 ng/L EEQ, u lipnju 46.2 ng/L EEQ, u kolovozu 40.7 ng/L EEQ, dok je najviših 80.7 ng/L EEQ izmjereno u listopadu.

ksenoestrogeni ; biotest YES ; ˝vruće točke˝ obale Jadranskog mora ; endokrini modulatori (EM)

nije evidentirano