hrvatski

Problem i cilj istraživanja.

PROBLEM ISTRAŽIVANJA U većini država osobe s invaliditetom imaju znatno niže stope zaposlenosti nego tipična populacija (Ministry of Social Affairs of Estonia, 2009 ; Bloch i Prins, 2000 ; WHO, 2011, prema Hanga i sur., 2016). Iz perspektive zapošljivosti, osobe s invaliditetom predstavljaju ranjivu skupinu. Pritom je važno istaknuti kako njihova ranjivost ne proizlazi isključivo iz značajki ove skupine, već je rezultat uvjeta, vrijednosti i prakse društva (Vijeće Europe, 2002 prema Kiš-Glavaš, 2009a). Prepreke koje otežavaju sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada složene su i rijetko povezane s jednim područjem života (Hanga i sur., 2016). Najvažnije su prepreke zbog kojih poslodavci ne zapošljavaju osobe s invaliditetom diskriminacija, odnosno oslanjanje na stereotipna promišljanja o invaliditetu, potencijalno visoki troškovi prilagodbe radnog mjesta, rizik od zakonske odgovornosti za diskriminaciju na osnovi invaliditeta te zabrinutost oko poslovnog učinka (Kaye i sur., 2011), smanjenje produktivnosti i nedostatak specifičnih vještina za obavljanje radnih zadataka (Domzal i sur., 2008 ; Kaye i sur., 2011, prema Henry i sur., 2014). Osim stavova poslodavaca, karakteristike osoba s invaliditetom također utječu na njihovu slabiju zapošljivost. Navedene karakteristike odnose se na suficitarnost stečenih zvanja (Babić i Leutar, 2010), nižu formalnu razinu obrazovanja (HZZ, 2008, prema Babić i Leutar, 2010), nedostatak radnog iskustva (Babić i Leutar, 2010) te dugotrajnu nezaposlenost (Paun Jarallah, 2008, prema Babić i Leutar, 2010). Unatoč otežanom zapošljavanju osoba s invaliditetom, činjenica je kako njihovim uključivanjem u svijet rada dolazi do dobrobiti za mnoge sudionike u navedenom procesu. Zaposlenim osobama s invaliditetom dana je prilika za smisleno sudjelovanje u životu zajednice (Grove, 1999, prema Netto i sur., 2016). Na poslu, osobe s invaliditetom razvijaju kompetencije koje nisu isključivo vezane za radno mjesto, već i ostala važna područja života (Jenkins, 2002). Mogućnost da rade i pokažu svoje vještine osobama s invaliditetom daje bitnu povratnu informaciju o vlastitoj vrijednosti i korisnosti (Nota i sur., 2007, prema Hedley i sur., 2017). Radno okruženje omogućuje razvoj prijateljskih odnosa i širenje društvenih mreža (Freedman i Fesko, 1996). Zaposlenost je put prema poboljšanju opće kvalitete života koji facilitira financijsku neovisnost osobe s invaliditetom (Dunn i sur., 2008). Poboljšanje financijske situacije osigurava pristup većem rasponu izbora i prilika izvan radne uloge (Donelly i sur., 2010). Smanjenje ovisnosti o obiteljskom sustavu podrške zbog razvoja novih vještina dovodi do povećanja kvalitete života čitave obitelji (Hedley i sur., 2017). Članovi obitelji također izvješćuju o poboljšanju komunikacije s članom obitelji s invaliditetom, što govori o pozitivnom utjecaju zaposlenosti na obiteljske odnose i dinamiku (Hedley i sur., 2017). Obiteljska podrška ključna je u pristupu otvorenom tržištu rada i postizanju autonomije, kao i zadovoljstvu poslom i održavanju zaposlenosti (Perez i sur., 2015). Za poduzeće, osobe s invaliditetom mogu predstavljati novi izvor zaposlenika u starećoj populaciji (Australian Government, 2012). Osobe s invaliditetom pokazale su se kao pouzdani i savjesni radnici koji pridonose produktivnosti i profitabilnosti tvrtke (Unger i Kregel, 2000, prema Hartnett i sur., 2010). Uz navedeno, poduzeće će profitirati na temelju vjernosti klijenata (Australian Government, 2012), mogućnosti širenja na novo tržište (Henry i sur., 2014), a prihvaćanjem inkluzivne prakse tvrtka osigurava dobre odnose s javnošću čime učvršćuje svoj brand (Henry i sur., 2014). Zapošljavanjem osoba s invaliditetom ne ostvaruje se samo dobrobit za poduzeća, već i dobrobit za suradnike osoba s invaliditetom, pri čemu osoba s invaliditetom pridonosi raznolikosti znanja i vještina na radnom mjestu te pozitivno utječe na moral zaposlenika (Australian Government, 2012). Dodatno, Irvine i Lupart (2008) ističu kako osoba s invaliditetom suradnicima najčešće predstavlja pozitivan uzor. Od zapošljavanja osoba s invaliditetom također profitira i lokalna zajednica. Zbog mogućnosti rada i zarađivanja smanjuju se socijalna i druga davanja od strane države, odnosno davanje novca poreznih obveznika za socijalnu pomoć kojom se u suprotnom osigurava egzistencija osoba s invaliditetom (Kiš-Glavaš, 2009). Zapošljavanjem osoba s invaliditetom povećava se i produktivnost zajednice u smislu povećanja potražnje i proizvodnje dobara i usluga (Powers, 2008, prema Walton, 2012), dok nezapošljavanjem osoba s invaliditetom društvo gubi produktivnu radnu snagu i samim time pripadajuća porezna davanja (WHO & World Bank, 2011, prema Walton, 2012). Uz navedeno, zaposlene osobe s invaliditetom pridonose proračunu kroz porezna davanja. Osim financijskih dobrobiti, zajednica može profitirati i kroz razvoj pristupačne okoline koja koristi svima (Walton, 2012). Ovo istraživanje dat će nam uvid u društvene, ekonomske, osobne i psihološke dobrobiti rada iz perspektive zaposlenih osoba s invaliditetom, njihovih poslodavaca, članova obitelji te predstavnika resornih institucija lokalne zajednice. Navedeno će ukazati na prepoznate dobrobiti zapošljavanja osoba s invaliditetom, na iskustva podrške osobama s invaliditetom pri zapošljavanju, prepreke koje postoje u planiranju i realizaciji zapošljavanja, uloge svih važnih dionika u procesu zapošljavanja te preporuke ili smjernice za što kvalitetniju podršku zapošljavanju osobama s invaliditetom u poduzećima Grupe Calzedonia u Hrvatskoj. CILJ ISTRAŽIVANJA U skladu s problemom, postavljeni opći cilj ovog kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja jest utvrditi društveno-ekonomski utjecaj zapošljavanja osoba s invaliditetom u trgovačkim društvima Grupe Calzedonia u Hrvatskoj. Polazeći od općeg cilja definirani su i specifični ciljevi istraživanja: ● Koja je ekonomska, socijalna i psihološka dobrobit zapošljavanja za osobe s invaliditetom, ovisno o vrsti invaliditeta i stručnoj spremi? ; ● Koja je ekonomska, socijalna i psihološka dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom za njihove obitelji? ; ● Koja je ekonomska, socijalna i etička dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom za poduzeće? ; ● Koja je socijalna dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom za radnike bez invaliditeta? Razlikuje li se socijalna dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom za radnike bez invaliditeta s obzirom na njihovu stručnu spremu? ; ● Koja je ekonomska, socijalna i etička dobrobit zapošljavanja osoba s invaliditetom za lokalnu zajednicu? Kvalitativni dio istraživanja posebno je usmjeren na dobivanje dubljeg uvida u dobrobiti zapošljavanja, iskustva podrške pri zapošljavanju te preporuke ili smjernice za unapređenje podrške zapošljavanju osoba s invaliditetom kroz uvažavanje različitih perspektiva - osoba s invaliditetom, posebno osoba s intelektualnim teškoćama, poslodavca i predstavnika resornih institucija lokalne zajednice. Temeljem spomenutog cilja kvalitativnog dijela istraživanja, oblikovana su sljedeće istraživačka pitanja: 1. Koje su dobrobiti zapošljavanja za osobe s invaliditetom iz perspektiva samih osoba s invaliditetom, s izdvojenim osvrtom na promišljanja osoba s intelektualnim teškoćama, poslodavaca te predstavnika resornih institucija lokalne zajednice? ; 2. Kakva je podrška pri zapošljavanju osobama s invaliditetom od strane poslodavaca, suradnika bez invaliditeta, predstavnika resornih institucija lokalne zajednice te članova njihovih obitelji iz perspektiva samih osoba s invaliditetom, s izdvojenim osvrtom na promišljanja osoba s intelektualnim teškoćama, poslodavaca te predstavnika resornih institucija lokalne zajednice? ; 3. Koje su preporuke ili smjernice za unapređenje podrške zapošljavanju osoba s invaliditetom iz perspektive samih osoba s invaliditetom, s izdvojenim osvrtom na promišljanja osoba s intelektualnim teškoćama, poslodavaca te predstavnika resornih institucija lokalne zajednice?

društvena dobrobit, ekonomska dobrobit, zapošljavanje osoba s invaliditetom

nije evidentirano