hrvatski

Šebojka Komorsky-Lovrić

Na Uskrs ove godine umrla je Dr. Šebojka Komorsky-Lovrić znanstvena savjetnica Instituta “Ruđer Bošković” u trajnom zvanju. Ostat će zapamćena po elektroanalitičkim istraživanjima organskih i biokemijskih spojeva važnih u farmaciji i prehrani. Šebojka je rođena u Zagrebu gdje je 1974. godine diplomirala, 1977. magistrirala, a 1984. doktorirala na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu. U zvanja znanstvena suradnica, viša znanstvena suradnica i znanstvena savjetnica u znanstvenom području kemija izabrana je 1988, 1993. i 2003. godine. Od 1974. do 1984. radila je kao farmaceut u OUR "Ljekarne Zagreb", a u periodu od 1977. do 1979. bila je šefica ljekarne Centralne bolnice u Misurati, Libija, kao stručnjak Republičkog zavoda za tehničku suradnju SR Hrvatske. Nastavnica analitičke kemije u zvanju docenta na Katedri tehnološke kemije Visokih vojnotehničkih škola KoV JNA u Zagrebu bila je od 1988. do 1991. godine. Na Institutu " Ruđer Bošković" radila je od 1991. do umirovljenja 2016. godine. Svoju znanstvenu karijeru Šebojka je započela postdoktorskim specijalizacijama u Biokemijskom laboratoriju prof. L.L. Spremulli na Department of Chemistry, University of North Carolina u Chapel Hillu, USA (1985. – 1986.), zatim u Institutu za primjenjenu analitičku kemiju, Atomskog Instituta u Jülichu, Njemačka, pod vodstvom dr M. Branice (1986 .- 1987.) i na Deakin University, Geelong, Victoria, Australija, u Laboratoriju prof. A. Bonda (1989. - 1990.). U periodu od 1993. do 2006. godine surađivala je sa profesorom Dr. Fritzom Scholzom i boravila ukupno dvije godine na Sveučilištu Humboldt u Berlinu i Sveučilištu E. M. Arndt u Greifswaldu, Njemačka. 2003. je bila znanstveni gost profesora Richarda Comptona na Oxford University, Oxford, Engleska. Dr. Komorsky-Lovrić je autorica 144 znanstvena i 16 stručnih radova koji su citirani oko 4000 puta. Napisala je jednu autorsku knjigu, petora skripta, tri poglavlja u dvije knjige i dvadeset leksikonskih natuknica. Sudjelovala je u pripremi 70 referata za 21 domaći i 32 međunarodna znanstvena skupa. Održala je 10 znanstvenih predavanja. Vodila je četiri diplomska rada, jedan magistarski rad, dvije doktorske disertacije i jednu postdoktorsku specijalizaciju. Predavala je voltametriju na Doktorskom studiju fizičke kemije Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2005. – 2011.) i analitiku mikroelemenata na Postdiplomskom studiju biokemije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (1993. – 2001.). Bila je dobitnica donacije Zagrebačke banke iz grupe zaštite okoliša u 2002. godini za projekt pod naslovom "Sonoelektroanalitička metoda za identifikaciju manganovih oksida u uzorcima sedimenata i morske vode iz Šibenskog zaljeva". Vodila je istraživačku skupinu na projektu „Razvoj voltametrijskih metoda za karakterizaciju prirodnih antioksidansa“ kojeg je financirala Hrvatska zaklada za znanost (2013. – 2017.) i međunarodne projekte "Environmental sono-electroanalysis: manganese speciation and determination" (2003. - 2005.), sa prof. R.G. Comptonom, Oxford University, Engleska, i "Razvitak i primjena kromatografskih i voltametrijskih metoda za određivanje droga iz grupe kokaina i amfetamina" (2005. – 2007.) sa prof. Simkom Petrovskom-Jovanović sa Sveučilišta u Skopju, Makedonija. Za publikaciju F. Scholz, Š. Komorsky-Lovrić i M. Lovrić, "A new access to Gibbs energies of transfer of ions accross liquid/liquid interfaces and new method to study electrochemical processes at well-defined three-phase junctions” Electrochemistry Communications 2 (2000) 112-118 nakladnik Elsevier nagradio ju je 2003. godine za najcitiraniji rad objavljen 2000. godine u tom časopisu. Za knjigu "Square-Wave Voltammetry. Theory and Application", Springer, Berlin, 2007. dobili su Valentin Mirčeski, Šebojka Komorsky-Lovrić i Milivoj Lovrić 2008. godine makedonsku republičku nagradu "Goce Delčev". Od 2009. do 2014. bila je predstavnica Hrvatske u International Society of Electrochemistry. Glavna karakteristika njenog znanstvenog rada bila je kombinacija teorije i eksperimenta u svrhu razvoja novih elektroanalitičkih metoda. Tri su grupe njenih dostignuća. Nakon otkrića kvazireverzibilnog maksimuma u pravokutnovalnoj voltametriji razvijena je metoda za mjerenje kinetike površinske elektrodne reakcije i primijenjena je na adsorbirani azobenzen, alizarin crveno S, cinolin, simvastatin i adriamicin. Istražila je prijelaze iona preko granice dvaju tekućina koje se ne miješaju, na primjer nitrobenzena i vode, i koristeći standardnu troelektrodnu ćeliju mjerila slobodne entalpije elektroinaktivnih organskih aniona kao što su oksalat, malonat, maleat, sukcinat, glutarat, fenolat, formiat, acetat, propionat, butirat, valeriat i kaprinat. Proučavala je elektrokemijska svojstva krutih mikročestica anorganskih soli i organskih supstanci mehanički nanesenih na površinu krute inertne elektrode i mogućnost direktne analize praškastih tvari. Radila je na razvoju metoda za identifikaciju ljekovitih supstanci u farmaceutskim pripravcima i za analizu drugih biološki aktivnih tvari, na primjer kokaina, benzoilekgonina, ekgonina, benzokaina, cinhokaina, lidokaina, kodeina, indiga, ciprofloksacina, azitromicina, aminosalicilne kiseline, lutetium bisftalocianina, steviozida, miricetina, klorofilina, kanabinoida, kapsaicinoida i karotenoida. Šebojka je surađivala s mnogim znanstvenicima u zemlji i inozemstvu i svi se slažu da je bila duhovita, vesela i kolegijalna. Voljela je dobru knjigu, simfonijske koncerte, udobne cipele i skupi nakit. Njena smrt je veliki gubitak za sve nas koji smo je poznavali.

spomen, životopis

nije evidentirano