hrvatski

PROMJENA AREALA OBIČNE BUKVE (FAGUS SYLVATICA L.) OD ZADNJE INTERGLACIJACIJE (120 000 – 140 000 GODINA PR.N.E.) DO DRUGE POLOVICE 21. STOLJEĆA

U ovom istraživanju provedena je analiza učinka klimatskih promjena u prošlosti te očekivanih promjena u budućnosti na promjenu areala obične bukve u Hrvatskoj i Europi. Pri procjeni promjena areala u ovisnosti o klimatskim parametrima, korištena je metoda klimatske ovojnice, dok su ulazne parametre predstavljali rezultati klimatskih simulacija CCSM4 globalnog klimatskog modela. Ulazni klimatski podaci CCSM4 modela raspoloživi su u bazi prostornih podataka WorldClim za razdoblja u prošlosti prije 6000 i 22000 godina, te za razdoblje otprije 120000- 140000 godina, odnosno za sredinu holocena, zadnji glacijalni maksimum te vrući interglacijal. Pri izradi kvalitativnog modela procjene testirano je osam različitih algoritama statističkog i strojnog učenja od kojih se u konačnici najboljim pokazao Random Forest model. Rezultati ovog istraživanja pokazali su kako je obična bukva tijekom nepovoljnih klimatskih prilika u prošlosti (glacijalni maksimum) zauzimala tek mali dio sadašnjeg areala, i to uglavnom tzv. „hladna pribježišta“ uz jadransku obalu te južne obronke Alpa. Tijekom vrućeg Inter glacijalnog razdoblja, uglavnom je preživljavala na višim nadmorskim visinama na područjima neposredno uz „hladna pribježišta“. Iz navedenog se može zaključiti kako je sposobnost preživljenja obične bukve od njenog postanka prije skoro 400 000 godina pa do danas vezana uz pomicanje njenog areala u visinskom gradijentu i to na relativno maloj prostornoj udaljenosti, u ovisnosti o prevladavajućim klimatskim uvjetima.

obična bukva, zadnji interglacijal, zadnji glacijalni maksimum, areal, pribježišta

nije evidentirano