hrvatski

"Marko hoćeš autić." - Javlja li se nefleksibilnost tek u rečenici?

Teorije ranog jezičnog razvoja objašnjavaju kako dijete tijekom prve godine života sudjeluje u komunikacijskim razmjenama u kojima se uči svjesnom djelovanju na socijalnu okolinu, što stvara temelj za rano usvajanje jezika. Drugim riječima, dijete usvaja jezik koji regrutiraju različite komunikacijske namjere koje su postojale i prije no što se sam jezik razvio. Toj paradigmi odupiru se obilježja poremećaja iz spektra autizma (PSA) u kojem se često primjećuje nesrazmjer komunikacijskog i jezičnog razvoja. U ovom će se radu detaljnije istražiti i usporediti odnos ranog komunikacijskog i jezičnog razvoja u kontekstu urednog razvoja i poremećaja iz spektra autizma. Usporedbom dviju skupina djece izjednačenih prema veličini ekspresivnog rječnika, u prvom dijelu istražit će se i usporediti leksičko-pragmatična fleksibilnost kroz dvije mjere: broj komunikacijskih funkcija koje se ostvaruju istom riječju (leksičkom jedinicom) i obratno, različitost jezičnih formi (leksičkih jedinica) kojima se izražava ista funkcija. Poznato je kako skupina djece sa PSA-om komunicira za sužen broj komunikacijskih funkcija te se pretpostavlja kako će jednu riječ koristiti za manje komunikacijskih funkcija u odnosu na skupinu tipičnog razvoja. Drugo, pretpostavlja se da će skupina djece sa PSA-om jednu komunikacijsku funkciju izražavati manjim brojem različitih leksičkih jedinica. Istražena obilježja uporabe jezika tumače se kao nefleksibilna i stereotipna obilježja jezične proizvodnje, koja se mogu primijetiti već i na razini jednočlanih iskaza. Rezultati se objašnjavaju teorijskim spektrom prema kojem rani pragmatički razvoj služi kao temeljni mehanizam jezičnog razvoja.

Poremećaj iz spektra autizma ; rani jezični razvoj ; komunikacijske funkcije ; jezična uporaba

nije evidentirano