hrvatski

»I znam da sunce ne boji se tame« Teološke meditacije o Šantićevu vjerskom pjesništvu

Prvo, uvodno poglavljem daje osnovnu orijentaciju o tome kako se Šantićeva religioznost izražava u njegovim vjerskim pjesmama. Ono se sastoji od panoramskoga pregleda razvitka Šantićeve religioznosti na osnovi nekoliko karakterističnih pjesama. Drugo poglavlje postavlja i preliminarno odgovaram na pitanje da li se na Šantića može primijeniti Marxova kritika religije kao opijum naroda. To se pitanje nameće nakon što je postalo očito kako se u Šantićevoj poeziji uzajamno uvjetuju dva značajna motiva: živa vjera u Boga i žarka ljubav prema narodu. U trećem i četvrtom poglavlju razrađen je odgovor na postavljeno pitanje time što se, prvo, analizira Šantićeva bespoštednu kritiku tradicionalne nebratoljubne religioznosti i, drugo, što se ukazuje na njegovo shvaćanje Boga kao velikog osloboditelja. Peto poglavlje bavi se pitanjem kako je moguće staviti Boga u pozitivan odnos prema čovjekovoj emancipaciji. Nasuprot Marxovoj postavci o Bogu i čovjeku kao suparnicima u ovom poglavlju na primjeru Šantićeva shvaćanja svakodnevnog rada – ukazuje se na Šantićevo shvaćanje odnosa Boga i čovjeka kao suradnika. Šesto poglavlje ima za temu Šantićevo proživljavanje patnje u svijetu i, u vezi s time, njegovo iskustvo Božje odsutnosti. Cilj je pokazati kako se Šantić izborio do najviših dometa teološkog rješenja toga problema: do shvaćanja Boga kao onoga koji trpi sa svijetom i za svijet. U sedmom poglavlju, na osnovi jedne jedine pjesme (Moja molitva [1904]) nastoji se dati kratak zaokruženi osvrt na osnovne teme u Šantićevoj vjerskoj poeziji.

poezija, Aleksa Šantić, teološke meditacije

nije evidentirano